Kinssay u Hogwartsu

POČETAK

Toga sam se dana probudila rano.I osjećala sam da sam puna energije.Zjevnula sam i okrenula pogled prema svojoj sesti Cho.Spavala je jastukom preko glave.Uvijek tako spava.Danas je dosao taj dan.Nasmijala sam se,uzela plisanca i pogodila je:"Seko,dizi se,danas idemo u Hogwarts!"Koferi su vec bili spremni,kao i dorucak kojeg smo pojele na brzinu.
-
Vlak je kretao tocno u 13:00.Nalazile smo se na peronu broj devet i tri četvrt.Nisam ponjela sovu jer mogu bez nje-osim toga ima ju moja sestra a kad nam netko nesto šalje šalje njezinoj sovi. Ja imam macku Ree. Dok sam o svemu tome razmisljala prekinuo me sestrino pjevanje.
-"Šta ti ne znas šutiti?"
-"Ma sta te sve smeta!!!kolik je uopce sati?"
-"Samo malo...10 do 13! kasnimo,pozuri Cho!"
-"gdje je Ree? Reee! maco! "
-" Ne valjda! Gdje je ta munjena macka! sta ti uopce treba? samo stvara neprilike!Kiny, VLAK!"
Preplaseno sam gledala oko sebe.Kondukter je vikao -odbrojavao sekunde do polaska vlaka.Vlak ima svoj red.Ne moze krenuti kasnije zbog nas.A mi ne mozemo kao Harrry i Ron prije 4 godine-uzeti leteci auto.
Tako smo usle.Nadala sam se da ce se Ree znati vratiti kuci.
-"Žvaku?"ponudila mi je Cho dok se vlak prodrmao i krenuo uz tutnjajuci zvuk.
-"No,razvedri se,idemo u Hogwarts! a Ree ce se vretiti kući!

-



U VLAKU


Otisla sam do perona u kojem je bila Hermiona.Cho mi je rekla da je tamo.
pokucala sam i otvorila klizna vrata.Unutra su sjedili Ron,Hermiona i neki necko plave kose i ociju.Negdje sam ga vec vidjela...
-"Bok!" rekla sam sa smješkom.
Hermiona i ja smo se zagrlile.
-"Bok Kiny!kako te dugo nisam vidjela!Kako si?"
-"Super!joj kako je dobro vidjeti vas opet! hey,Ron pa tebe nisam pozdravila!a tko je to?"pitala sam Rona misleći na misa kojeg je drzao u rukama.Nije to bio Šugonja,naravno.
-"On je Gorge."
-"Bok Gorge" rekla sam dragajuci miša.
-"Ne,ne, nije miš gorge!mis je Cuki a on je Gorge,Kiny!"rekao je ron gledajuci dečka s plavom kosom...
Joj kako sam glupa!Sigurno sam skroz pocrvenjela...
-"Oprosti,ja sam Kiny!Stvarno nisam znala..."
-"Ma nema veze.Novi sam ovdje."Rekao je Gorge-plavokosi djecak*da neki ne misle-NIJE to onaj brat od Rona ..ovaj je novi...*.Sladak je pomislila sam.nije valjda da mi se sviđa....
"A gdje je Cho?"Pitao je Ron.
-"U nasoj kabini.Sada ce doci.A kad smo vec kod onih koji nisu ovdje,gdje je Harry?"upitala sam drzeci se za vrata.

-

Sada sam u svojoj kabini sa Cho.Saznala sam da je Harry već u Hogwartsu.Ali zasto i kako nitko nezna....Joj toliko toga ga želim pitati.zamisljeno gledam kroz prozor.Blizu smo.magla je vani.Okrenem pogled prema Cho.
Jedva ceka da sretne Harrya.Zavalila se u udoban stolac i jede čokoladu.
-"šta je?"
-"nista..."
Proslo je jos petnajstak minuta dok nismo napokon ugledale veliku,čarobnu skolu Hogwarts.Zajedno sa Ronom,Georgom i Hermionom sisle smo iz vlaka.George je nasmijao.Kako se ljepo smije! razmisljala sam dok smo hodala pa mokrome i blatnom putu.Velika vrata bila su svečano otvorena i nova godina učenja magije sluzbeno je započela.Dvorana je bila puna letećih spagica ili ko zna čega a zelene vatre davale su pomalo jeziv ugodaj.Dombledore je bas započeo svoj govor kada me netko gurnuo u leda.Okrenula sam se.
-"oh,to si ti!Bok Harry!"
-"Bok!A gdje je Cho?"
-"ha-ha!Da i ona jedva čeka da te vidi!eno je tamo,kraj stupa prica sa Hermionom."
-"...pa vam jos jedan put želim dobrodoslisu u novu skolsku godinu..."Pricao je Dombledore.

Bila sam nervozna.Nesto nije u redu.Ali sve moje brige nestale su kada sam ugledala Georga.
-" i kako ti se sviđa skola?"
-"odlično...Ja sam prije isao u Roddosin.Uopce se ne snalazim ovdje-toliko hodnika!"
-"Vidimo se sutra za doručkom.Pa cu ti pokazati skolu."Rekla sam smjeseci se.
-"Gle proglasenje u kojem su prvasici domovima! A...Pa u kojem si ti?" Pitala sam Gorga prolazeci rukom kroz kosu.
-"Aha...Mislim da ce me prozvati da dodem tamo...Tko je ona zena u crnom koja mase u nasem smjeru?"
-"Joj,to je profesorica McGonagall!Zove te,pozuri!"
Tako je sladak George spao u Slyther...Nisam mogla vjerovati.Ali dobro...
-


PRVI DAN

Te sam noci razmisljala samo o Goergu.Sviđa mi se...Ali nacin na koji smo se upoznali-zamjenila sam ga s mišem!
Probudila sam se jako zedna i umorna.Kasnila sam na dorucak.Pa zasto me Cho nije probudila?
Otrcala sam dolje i sjela kraj Hermione.
-"Zasto me nisi probudila?!" pitala sam Cho jeduci kroasan i nesto pjenusave cokolade.
-"Morala sam na jutarnji trening metloboja..."Rekla je ni ne gledajuci me.
-"Super,stvarno super!Pa i ja idem na metloboj! zasto me opet nisi probudila?"
-"Kiny,smiri se! niste ista grupa. Na treninzima si ti napredna!ne znas to?Jucer je to rekao Dombledore." rekla je Hermiona,ne obazirujuci se na Rona koji joj je slao puse preko stola.
-"Ne,nisam cula, pricala sam s Georgom...A gdje je on danas?"
-"Cini mi se da mi duguješ ispriku sto si me onako napala da te nisam probudila..a seko smijem te nekaj pitat?"
-"Da..." rekla sam pogledom trazeci Georga na stolu Slythera.
-"Jesi se ti u njega?"rekla je trazeci putar po stolu.
-"Sto?Ja?Ne...mislim...pa....ne!"
-"...jer mi je rekao da mu se svidas..."dodala je Cho.
-"Sto?Sta je rekao?To?Stvarno?Zezas me?"
-"Da,zezam te! A netko je zaljubljen!Hehe"
-"Ti mala..."


-
Za doruckom nisam srela Georga.Ustvari,cijeli doručak bio je kratak(vjerovatno jer sam kasnila) i na brzinu.
Prvi sat smo imali Proricanje Budućnosti.Moj osobno najdrazi.I svi su znali da mi to ide.Ali iskreno profa nema pojma...kako uvijek Harryu prorekne smrt...
Nakon sto nam je zadala zadatak da probamo predvidjeti svoju buducnost na par trenutaka uhvatio me grozan,jezivi osjećaj.Svakako mi se u buducnost spremalo nesto gadno.Nisam imala sange otkriti sto.Jos samo malo...
-"SSUUBBUUM..."osjetila sam udarac carolion Nikosarrando u leda.Pala sam sa stolice.Nisam znala sto se događa...


UDARAC

-
Kada sam s naporom otvorila oči, vjerovatno sat-dva nakon sto me čarolija pogodila shvatila sam da se nalazim u bolnici.Prvo sto sam ugledala je Harryevo lice.
-"Što se dogodilo?Tko me pogodio?"upitala sam ga.
-"Ne znam...Nitko ne zna,sjedila si u zadnjoj klupi,a nitko nije iza tebe nikoga primjetio.Tu čaroliju znaju rijetki,nitko od učenika,ali biti ces dobro jer je bitno da su te brzo odveli u bolnicu."
-"Kako to da si ti ovdje?"upitala sam ga promatrajuci bolnicu u kojoj sam,stvarno,prvi put.
-"Pa...sada imamo Čarobne napitke pa me Snape izbacio van.Dosao sam vidjeti kako si.Bili su svi ovdje,a Cho je čak plakala.Hermiona je vec optuzila 8 profesora.A dosao je i onaj George..."
-"ah.E,a zasto si ti došao ranije u Hogwarts?Rekli sa mi u vlaku..."
-"Ne bih smio o tome pricati,ali naravno da cu ti reci.Dumbledore me pozvao na posebnu obuku obrane od mracnih sila.Čarolije koje su teške,a ja neke mogu izvesti.Timonus ...ce se pobrinuti da iz Hogwartsa ne izadem... živ...

Tada se čulo naglo otvaranje vrata i pofesorica McGonall ude.Glasnim koracima prisla je mom krevetu.
-"Kako si Kinssay?"
-"Mnogo bolje"
Tko bi mogao biti Timonus?Sta je sad pak to?Nije li Voldemort taj koji ima cilj ubiti Harrya?Da sam Herrya bar to odmah mogla pitati.Jer je sljedece minute,na zapovijed profesorice Mcgonall vec bio vani.Pitati cu ga kad ga sretnem.
Nakon zvona za odmor u sobu su ušli Ron,Cho i Hermiona.
-"Jesi dobro?Boli li te šta?"Pitala me Cho
-"Super sam,ne brini."
-"Da to nije učinio Snape?onako suljao se,puzio i bum!A mozda je i koji od duhova..."zaključivala je Hermiona.
To nas je sve nasmijalo.Napisala sam svu zadacu lezeci tamo jos par sati.Bilo mi je to čudno.Zasto bi mene itko isao gađati Nikosarrandom u leda.Tko zna tu čaroliju uopce?

Na Travarstvu Hermiona je sve znala.A ja sam shvatila da se blizi srijeda! Metlobojska utakmica!
-"Nismo bas spremni ali čim u nasoj ekipi igra Herry nepobjedivi smo!"vikala je Cho u blizini svog decka(Harrya) iz razloga da je čuje.
-"Protiv koga igrate?"pitala me Hermiona za ručkom.
-"Slythertona..."rekla je Cho grleći Harrya.
-" Propustila sam par treninga.Mozda cu danas u slobodno vrijeme letjeti oko terena ides i ti Ron?"
-"Idem.vidimo se onda tamo.Ali mislim da nemamo sanse ni s Harryem(ovo posljednje je naglasio gledajuci u Cho vjerovatno iz ljubomore sto njega nije spomenula).
-"Zašto?"upita Hermiona.
-"Vidio sam kako igra onaj novi iz Slythertona,onaj George.Fantastičan je."


-
Dan je bio vedar.Ron i ja smo se spremali poletjeti i malo vježbati kad kad smo spazili Malfoya i ostalie Slytherte.Vjerovatno su imali trening.Ron je posudio rezevnu loptu pa smo se počeli pokraj terena loviti i međusobno igrati.
-"Bok.Kako si?"
Okrenula sam se i svhatila-George!
-"Bok.Nisi na treningu?"pitala sam jedva odrzavajuci ravnotezu na metli.
-"Ma poluvrijeme.I ti igras metloboj?"pitao me vrlo nesiguran.
-"A sto si mislio?Ima dres i metlu,15metara je u zraku i što? navijačica je?"viknuo je bijesno Ron.
-"Ron,nemoj biti takav!Šta ti je?"Šapnula sam Ronu koji se naglo približio.
Spustila sam se na tlo a zamnom su se George i Ron prepirali oko sutrasnje utakmice.
Tada su stigli Malfoy i neki igrači.
-"Pobijediti cemo vas bez problema,pogotovo ako ce Ron kao i prošle utakmice davati autogolove.Heheheehe..."vikao je Malfoy.
-"Ne znas tko je gluplji-ti ili ova lopta!" Ron se naljutio.Počeo se svadati
Jedino samo George i ja pokušali smiriti stanje.
Sutrašnja utakmica proći ce burno.Ne bi me čudilo ni ako netko strada.

-



Počeo je ručak.Svi smo mrzovoljni pred utakmicu.
-"Dodaj mi sol."rekla sam Cho koja je sjedila preko puta mene.
-"Uzmi si ju sama."rekla je.Očito je bilo da se ljuti.
-"Zasto si takva?Nisi fer."
-"Zasto mi nisi dala da letim na tvojoj metli?"pitala me i pogledala oštrim pogledom.
-"Znaci o tome se radi?Jos si uvijek ljuta zbog toga?"
-"A zasto te smeta sve sto ja radim,zasto ne cijenis nista sto napravim???"
Ma o čemu ona priča?Žao mi je ako je tako.Ali...
-"Da,ono s Gihffxom?Zasto si svima..."
Aha.Ljuti se zato sto joj nisam priznala da je vrhunska spravljačica glupog napitka na travarstvu!
-"Živčana si nesto ovih dana ili te nesto muči?"pitala sam ju.Zasto se tako ljuti na mene?
-"Ti...!"Viknula je,ustala se od stola i otišla.
Ja nisam fer.To mi je ipak sestra...Harry je pošao za njom.Hermiona me također oštro pogledala i otišla.A Ron mi je samo rakao:"Ne biste se trebale svađati Kiny!"
Odlično! Digla sam se sa stolca i otrčala kroz velike stepenice van na dvorište.Sjela sam na kameni zidić.Sunce je bilo jako.Trebam o svemu promisliti.



UTAKMICA


Nakon one male svade s Cho nisam bila dobre volje.Ron,Harry i Hermiona su me izbjegavali.
Trener je viknuo:-"KInssay!" pa sam se trgnula iz misli.Razgibavanje pred utakmicu je zavrsilo.Ron se odjednom stvori ispred mene.
-"Sretno!"
To je bilo lijepo od njega.
S obzirom na ovu bijednu sitvaciju.Izlazimo van na teren i primjetim Cho.Ljutila se.
-"Pa sto da joj radim?Nema pravo biti takva!"rekla sam slucajno naglas.
Drugi val pljeskanja i vikanja je zapocelo.Slyrethoni su izasli.Kapetani Flint i Wood se rukuju.
-"Na moj zvizduk krenite",rece Madame Hooch."Tri...dva...jedan..."Lopte su bacene.
Vrijeme da poletimo.Sada smo svi u zraku,a Harry vec leti naokolo u potrazi za zvrckom.Okrznula sam se s Georgom.Ne s Ronovim bratom Georgom nego Georgom kojeg sam upoznala u vlaku,slatkog Georga.
-"Oprosti."Imao je maljac.-"Dodi danas u dvoriste nakon utakmice."rekao je.
Pocela je kisa.Razmisljala sam o njgovom pozivu.
Teske kapi padale su mi po licu.Fred mi je dodao maljac.Letjela sam i prebacila maljc kroz krug-Sada su Slytherini vodili sezdeset prema deset.Sve se brzo odigrlao.Malfoy je vrijedao svakoga koga je stigao, a Slytherini su bili u prednosti.Cho je bila cudna.Nije zabila ni jedan...-"Tri minute do kraja!"vikala je Madame Hooch. Sada smo izjednaceni.Opet sam imala maljac.Jurila sam ravno da dam pobjednicki gol.Htjela sam ga baciti ali tad spazih Cho iza mene.Gledala me.Ocekivala je da pogodim...Ali naglo sam se okrenula..Htjela sam joj pokazati da nisam najbolja.Htjela sam njoj dati prilikuJurila sam prema njoj.Publika se cudila sto ja to radim i odbrojavala sekunde.Kisa ja pljuštala na sve strane.
-"Kiny!Sto radis?!"vikao je Harry.

-"Evo Cho-ti zabi!" i dala sam joj loptu.
Nasmijala se i nadala sam se da ce uspijeti i da ce napokon shvatiti da se nema razloga ljutiti...
Jurila je ravno.Savrseno je letjela.I puca...!
Promasaj...
Svi su bili ljuti na mene,pa i Cho.
-"Zasto radis gluposti Kinssay?"vikao je Fred.
-"Znas da ona nije za zabijanje!!! ona je tragac!Upropastila si posljednju priliku za pobjedu!!!"ljutito se derao trener.
-"Sto si htjela time postici?Da dokazes da bi ti pogodila?" rekao je Harry.
-"Znala si da cu promasiti jeli tako?Zato si mi dodala loptu!"rekla je Cho sa suzama u ocima.
Otrcala sam van.Bila sam ljuta na sve.Nije me bilo briga za kisu i oluju.
I evo Georga...
-"zasto je sve tako naopako?Mislim na Cho..."pitala sam ga.
-"Ma biti ce sve ok."
I tada...Poljubio me.Bila sam u oblacima..Toga sam trenutka zavoljela kišu i svaku kapljicu koja je pala na nas....




-
Sutradan ujutro probudilo me Choino lupanje po sobi.Uzela je vestu sa kreveta i obukla ju.
-"Prokleti George!"rekla je bijesno.
I zalupila vratima te izasla van.Sto sad pak ima protiv njega?
Na brzinu sam se obukla i pojurila stepenicama.Svi ucenici trcali su prema metlobojskom terenu.
-"Sto se dogada?"pitala sam Hermionu.
-"Ne znas?Harry i George su se potukli.Gadno.Herry je u bolnici! George ga je napao Nikosarrandrom.Onom kletvom s kojom si i ti onaj put pogodena..."
-"Ne...ne mogu vjerovati!George to ne bi ucinio!"rekla sam.
-"Jadan Herry!"jecala je Cho.
-"Zasto su se potukli?"pitala sam nervozno.
-"Ne znam...vjerovatno oko toga tko ce imato loptu...svada je prerasla u tucnjavu...prvo su se gadali manjim carolijama.ali to sto je George ucinio..."
-"Pa zasto nedaju da vidimo Harrya?!Koja je to..."urlao je Ron.
-"George te pogodio.Kao i harrya."
-"Nije!Lazete!"bila sam zbunjena...


-
Herrya smo mogli posjetiti tek popodne.Ima gadne ozljede.Nisu se smjeli potuci!Ali nisam vjerovala da ga je George pogodio makar je to Herry stalno tvrdio.
Popodne sam srela Georga.
-"Zasto si to ucinio?!"pitala sam ga.
-"Nisam!Vjeruj mi!Niti ne znam tu caroliju!Istina da smo se svadali i to...ali nisam zaista...nikada ne bih to ucinio!"
-"Nije to on ucinio.Dao sam mu serum istine i nije."rekla je proesorica McGonagall prolazeci pokraj nas s zamisljenim pogledom.
Sigurno su svi profesori i Dombledore na nogama.Drugi napad Nikosarrandrom a ne zna se nista.
Dako mi je drago sto to nije George...


-

Blizio se moj rodendan.To mi je malo poboljsalo raspolozenje.Htijela bih napraviti tulum.
Samo kad bi se i Cho prestala duriti i kada bi nasli krivca za Nikosando sve bi bilo odlicno...E i da se Herry i George pomire...
-"Jesi li ti luda?"napadne me Cho.-"Zaista te uvjerio da on nije s tim gadao i tebe i harrya?"gledala me tocno u oci.
-"Znam da to harry tvrdi,ali..."rekla sam cak u strahu da me Cho ne napadne.
-"Ma daj Kiny!Saberi se!Zastone shvacas?"rekla je Hermiona.
Cho me smatrala budalom kao i ostali.Zaista ne znam sto se dogada, ali to kako je Harry reagirao...
-"Ne vjerujes mi?Sada ste se udruzili! " ljutito me gledao.
-"Sto je vama?Pa nisam se s nikim udruzila,ne branim nikoga..."
-"Ako njemu vjerujes vise nego Harryu..."rekla mi je Cho.
Bila sam rezapeta izmedu decka kojeg volim ali mu i vjerujem,prijatelja od malih nogu i sestre.
-"Sto da radim George?"
-"Pomiri se s njima.Nije to vazno.Neka misle sto hoce.Nemoj sad zbog mene..."
-"Pozvati cu vas sve na tulum za moj rodendan.U subotu..."
-"Nemoj pozvati mene, Kiny.Znas kako ce reagirati kada me vide."
-"Ne ljute se oni toliko na tebe.Hermiona mi je jucer objasnila.Cho se ljuti sto njima ne vjerujem,a Herry isto.Nije to toliko strasna kletva nista tako opasno ali to sto sam ja na "tvojoj strani"...
-"Doci cu onda...samo...ali ti mi vjerujes jeli tako? da to nisam ucinio?"
-"Da..."
Tada sam otrcala do spavaonice i svima rekla svoj plan:tulum.
Pa ipak mi je to rodendan.Nitko nije zaboravio.I svi ce doci...


TULUM

Nisam htjela pozvati puno ljudi.Nije to neki pravi tulum više kao proslava.Ron,Hermiona,Harry,George,Cho,ali i nesto ljudi koje sam nedavno srela:Aly(alien),Tom,Isabell,Lendora ali njih cu vam detaljnije opisati suta.
Tako da nas ustvari nije bilo mnogo.
Baloni su bili posvuda,a Aly je čak ponjela neke šarene letece čokoladne(njam) trakice...Bilo je svačega...hrane i pića...
Muzika je bila glasna i nadali smo se da to nitko od profesora nece primjetiti.Dobila sam brdo poklona.
Ali da ne duljim...
Herry i George slali su si ratne poglede,ali baram je situacija s Cho krenula na bolje.
-"I kako ti se svida moj poklon?"pitao me Harry.
-"Super je.Kako si znao da volim zmajeve?"
Kupio mi je-ne biste vjerovali-jaje zmaja ali onog sitnog,velicine miša.Bezopasnog.

-"Hagrid mi je davao savjete..."poceo je Harry.
-"Ali znas tu vrstu,krepat ce za mjesec dana..."pricao je Ron s punim ustima čipsa.
-"Ron!Bas si bezobziran prema zivotinji ...Makar to bio zmaj..."lijepo mu je rekla Hermiona.
Igrali smo igru prerusavanja i imitiranja profesora.Ron je odlicno odglumio Snapa.
Onda smo se svi gadali jactucima-pomičući ih čarolijama.
Bilo je super.Do tada...
-"Harry!!!"viknula je Cho trceci prema Harryu koji je odjednom,kao u nesvijest pao na pod.
-"Probudi se!Što mu je?"vikala je Cho.
-"Diše"ustanovio je George,"Ali noge mu trne..."
-"Molim?Pozovite...bilo koga!"vikao je svatko na svoju stranu.
-"Što se dogodilo?"upao je Snape.Svi smo se preplasili.
Tulum je bio gotov.Ali sada je bitan Harry...
-"Pa on je napola leden!Brzo,u bolnicu!"rekao je Snape.
Onda se sve brzo odigralo.
-"Što se dogada?Što mu je?"Cho je pitala Dumbledora pred bolnicom,pola sata nakon sto je Harry pao.
Dombledore je izgledao zabrinut i nervozan.
Svi su znali da je nesto gadno.
-"Je li...sto pojeo?"pitao je Dumbledore.
-"Normalno da je."rekao je nervozno Ron.
Uto je do nas dotrčala,sva u panici, profesorica McGonagall.
-"Dokazano je...u čaši...Xin...!"kada je to rekla oči su joj se napunile suzama,a Dombledore je zastao da dode do daha...
-"Hoce li nam netko reci što se dogada?" molila je Cho.
-"Slusajte,Xin je otrov...Harry umire..."
-"NE!!!" povikalo je nas deset.
Ovo se ne događa,ovo se ne događa,ponavljala sam si dok sam grlila Cho koja je plakala...



HARRY U BOLNICI


Cijela je skola bila na nogama.Svi su bili u soku.Profesori i ministarstvo magije pretspitavali su ucenike o tome.Nas 10,bili smo u Dumbledorovom kabinetu iako smo zeljeli biti uz Harrya.
-"Ima li sanse da prezivi?"pitao je Ron sav u panici.
-"Mozda nece odmah...mozda,ako nije popio puno,samo ce pasti u komu..."
Culo je Choino jecanje.
-"Ali sve je to vrlo nepredvidivo..."
-"A kada bi mogla ta koma proci?"pitala je Aly.
-"Nisam li rekao da je nepredvidivo?"
-"Ovako...tko je od vas to ucinio?"pitao je Dumbledore prolazeci pogledom sve nas.Zavladala je tisina.
Tko bi uopce takvo sto mogao uciniti?
-"...jedino ste vi bili tamo..."
Uto je u kabinet upao Snape.
-"Pozurite!"
Tada su nas pusitili kao i druge,do Harrya.
Sav se tresao i znoio.Nije mogao govoriti-jedva je drzao oci otvorene.
Cho ga je zagrlila,a ovoga su puta svima potekle suze.
-"Nece umrijeti..."zapocela je sijeda gospoda nova doktorica valjda.
Svi su zaustavili dah.
-"Ali se iz kome mozda sljedecih par mjeseci nece probuditi..."
I to je dobra vijest.Inace kome mogu trajati godinama...

Ron,Hermiona,Harry,George,Cho,Aly(alien),Peter,Isabell,Lendora otisli smo u spavaonicu.
Hodnicima su nas svi cudno gledali.Sada da vam predstavim one koje neznate:
Aly je cura s kojomme ustvari upoznala Cho prije par mjeseci.Voli se smijati i saliti super je.A ona i Hermiona idu na dodatne satove "za napredne".Otuda ju i Hermiona zna.
Peter je Ronov prijatelj s metloboja.Ne znam ga bas dobro,ali je ok.
Leni-griffindorka brat joj je Malfoy ali ona je super.Isabell sam upoznala preko Harrya ide u griffindor
.Zmajić,koji sam dobila od Harrya na poklon izlegao se jutros.Sladak je.

Svaka vrsta tog zmajica (zaboravih kako se zove vrsta ako vas zanima pitati cu Hernionu)
Ali znam da se nikad ne zna kakve ce boje biti niti koja ce mu biti ona "cudna strana".Svaki je drugaciji.I svaki je "lud" na svoju stranu:moj je vrlo emotivan,osvetoljubiv i stalno hoce da mu tepam!ili da ga hvalim!Sjedi mi na ramenu i u zadnje vrijeme uci rigati vatru.Sto me plasi jer se brinem za svoju kosu-za sada me samo grebe kad nije sretan.Nazvala sam ga Ziky.
Popodne smo opet otisli do Harrya.Nije se micao,cak bi se moglo reci da spava...
-"Cho,je li ti Harry rekao tko je Timonus?"pitala sam je dok smo bile vani,na dvoristu.
-"Da,neki Voldemortov smrtonosa...zasto pitas?"
-"Tako.Razmisljam..."
George i ja smo zajedno otisli u knjiznicu traziti knjigu o otrovu s kojim je Herry otrovan-Xin.
i nakon 3 sata nasli smo je.


-
KUTIJA


Ovih dana nizasto nemam vremene,profesori nas dave testovima.Čak ni knjigu iz knjiznice nismo stigli pogledati.
Harryu nije ništa bolje.Posjećujemo ga svaki dan.
Boli me glava i spava mi se.Sinoć sam dugo ostala budna.Nisam mogla zaspati.
Ron je pronasao nekakvu kutiju prekjucer.Isprva se činila običnom,starom,drvenom kutijom za olovke.
Ali,mnogo je više.Zagonetni poklopac koji ne mozemo otvoriti nas je izludio.Ali ono što je čini čudnom su inicijali profesora Snapa i njegovo puno ime na poklopcu.Zastitio ju je čarolijom sigurno.Zato se ne moze otvoriti.
Snapova začarana kutija za olovke?
Ron ju je pronasao loveći mog Zikya po najdubljim rupama pločica u WC-u.U kutiji ima nešto unutra,ali po zvuku kada je protresemo znamo da nisu olovke nego nešto puno lakše.
Uz one zvukove zavijanja nekog psa vani,ta kutija je glavni razlog zasto tada nisam zaspala.Moram skužiti kako se otvara.
Moramo otkriti način...

Je li moguće da je to Snapova kutija iz doba kada je bio učenik,star kao mi?





-
HARRY JE BOLJE

Nakon ručka Aly i ja smo pokušavale otvoriti tu kutiju.
-"Probala si sa svim čarolijama?"pitala sam ju već pomalo umorna.
-"Aha.Ovo je začarano.Trebamo znati s čim da bismo smislile protučaroliju.
A što je s onom knjigom koju ste ti i George posudili iz knjinice?Ono s otrovom..." pitala me.
-"Kod njega.U zadnje vrijeme ga nažalost ne stignem viđati često...Ali doći će danas kad budemo išli u posjet Harryu.Njemu još nisam stigla reći za kutiju..."
-"Ni nemoj"rekao je Ron,"ja sam ju našao i molim te da mu je ni ne spominješ!"
-"Dobro..."
-"Cure,Harry je bolje!!!Nije skroz u komi...priča...I nema više opasnosti...!"Uletjela je Cho sva vesela.
Potrčale smo za njom do bolnice.I Harry je stvarno bolje iako je još uvijek skroz blijed i izgleda iscrpljeno.
-"Za dlaku se izvukao.Ovo bi se moglo nazvati i čudom,Potter"pričala je profesorica McGonagall.
-"Kada cu moći...na nastavu?"pitao je skroz promuklim glasom.
-"Ej,pa ti si za dlaku izbjegao smrt...Ti ćes biti još2,3 tjedna ovdje!" rekla je ona nova doktorica.
-"Harry...tako nam je drago što si dobro!"rekla sam i kao i ostali,zagrlila ga.
-"Da,tko bi bio kapetan metlobojske ekipe?"rekao je Ron šaleći se.Svi smo se nasmijali.
George je uprevo ušao.
-"Netko me pokušao ubiti...a to si bio ti George!Ti si me otrovao..."rekao je Harry šaptom.
Ne opet,pomislila sam.
-"Herry,meni je žao ako ti tako misliš"počeo je George ali onda ga je prekinula profesorica McGonagall predosjećajući svađu:-"Imate čarobne napitke...Požurite!"rerkla je i mi smo morali izaći.
-"Potter,zašto mislite da je on to učinio?"
-"Nemam dokaze,ali znam da je!I on me gađao Nikosarrandrom...i probati će opet..."
-"Smirite se! Trebate se odmoriti...raspravljat cemo o tome popodne"rekla je profesorica i sva nervozna izašla.

-"Znala sam da je to George!"bijesno je govorila Cho dak smo hodali hodnikom.
-"Nije!"
-"Kiny!?! Nemoj mi reći da ga opet braniš!"
-"Harry je umoran i ne zna što priča.."
-"Kako možeš biti takva?"
-"Hej,vas dvije dosta!"rekla je Aly u zadnji čas dok smo ulazile u Snapovu učionicu.
-"Nikada nećemo otvoriti onu glupu kutiju!šapnula sam Aly u uho,nastojeći promjeniti temu.
-"Hoćemo.Pitati ćemo Snapa."rekla je dižući ruku u zrak.
Molim? Šta ona radi?
-"Što?!Pitati ćes Snapa kako se otvara njegova kutija?!"rekla sam i nadam se da me nitko nije čuo.
-"Profesore....koja vam je najdraža čarolija zaključavanja?"pitala ga je.
Uh.Odahnula sam.
-"Ne znam ni otkud ti to,ni zašto ti to treba Alyson!"rekao je dubokim,strogim glasom.
-"Pišem referat o.. tome... što profesori vole." dobro se izvukla.
Zasto se toga ranije nismo sjetile?
-"To bi onda bila...Confison Trosiolla."
Bravo Aly! Ako je Snape tom čarolijom zaključao kutiju neće biti teško otkriti protučaroliju!



RAZGOVOR


Proslo je 3 tjedna otkad je Hermiona napokon nije uspjela otkriti na koji se nacin izvodi protucarolija.
Bilo je to jucer,navecer kada smo to napokon docekali.Iznenadenje je kratko trajalo.
-"Što je ovo?"
-"Puno praznih papira?"
Kutija je bila puna prasine i starih,zamotanih papira...
-"Ne mogu vjerovati!Toliko muke za ovo?"
Svi su bili razocarani.
Cho i ja smo se opet posvađale a Ziky se jako ljuti na mene.

-
Hodam ovih hodnikom Hogwartsa,makar je vec ponoc,i znam da nesmijem u ovo doba,ali jednostavno trebam posloziti stvari u glavi.
-"Ne moze to tako!" rekao je neki dubok poznat glas.
Snapov.Priblizila sam se i sakrila iza nekog stupa.Bio je mrak,ali sam ipak mogla razaznati 2 pomalo jeziva sjene,
-"Idemo do mog kabineta"predlozio je Snape,ovome drugom koji je nosio kapuljaču,te je okrenuo glavuu desnu i lijevu stranu kao da provjerava nije li ga netko čuo.Prosli su tik do mene ,a ja sam se bojala da se Snapova ili glava ovog drugog ne okrene unatrag i ne primjeti me.Dosli su do kabineta i Snape je kljucem otvorio vrata.Bila sam 3 metra dalje od njih i pokušavala sam disati što tiše.Nakon što su ušli,prislonila sam uho na vrata iako je dio mene želio pobjeći.
-"Požurit ću...znam da nije uspjelo..." rekao je drugi glaskoji mi se učinio poznatim.
-"Ne može čekati!" viknuo je Snape.
-"Ne mogu sam.Mozeš li upotrijebiti apartaciju?"
-"Ne budalo!Dumbledore bi primjetio..."
-"A sinsonaciju?"
-"Pa...mogu...osim ako...znas sto se dogada ako se netko drugi sinsonira u isto vrijeme.
Ali nitko to ne zna.To samo znali samo mi,a nikome nismo odali...to je siguran put...polagana smrt..."

Čula sam korake prema vratima.NIsam mogla pobjeci.
Tada me nesto snazno zgrabilo i gurnulo te mi na trenutak pokrilo oči.Naglo sam ih otvorila.
Čula sam disanje iza sebe.Vrata su se otvarala.Čučala sam pola metra od vrata i ako izađu,sigurno ce me primjetiti.
Izasao je drugi čovjek samo je skrenuo,a njegov mi je plast prošao po glavi.
Nije me vidio.Ali kako?
Okrenula sam se.
-"Herry!"
Čučao je do mene,a bili smo ogrnuti njegovim plastem nevidljivosti.
-"Zato nas nije vidio!A jesi li čuo...otkad si ovdje?"
-"Otkad i ti.Stajao sam tu,tik do tebe samo ogrnut plastem.Kada su se vrata pocela otvarati,potrcao sam i zagrnuo te plastem da te ne primjete.Kako si mislila pobjeci bez da te primjete stojeci tik na vratima Kiny?"
-"Hvala.A nisi li trebao biti u bolnici?"
-"Dobro sam.Pusti sad to..."
-"Ujutro moramo svima reći..."

ORMAR

-
Bas kada sam pomislila da bismo trebali otici, za slucaj da Snape ne izade Harry je sapnuo:
-"Tiho Kiny,nesto sam cuo.Odmakni se!"
Zacudeno sam pogledala u stari ormar koji se nalazio do nas.Tada sam i ja zacula korake.Vrata su se otvorila, a Herry je podigao stapic.
Cura,smede kose i ociju izasla je promatrajuci Harrya.
-"Tko si ti?" pitao je.
-"James...?" rekla je na trenutak maknuvsi pogled s Harrya.

Harry ju je zacudeno pogledao,jer se sjetio svoga oca,a onda jos nervoznije izustio:
-"Otkud znas Jamesa?"
-"Pa, James i ja smo zajedno u Gryfindorima. Isto kao i Sirius, Miranda, Jack i ostali."rekla je pogledom pretrazujuci hodnik kao da se u njemu nalazi prvi put.
-"Poznajes Siriusa Blacka?"
-"Pa, naravno. Neko vrijeme smo cak bili zajedno... Otkud ih ti znas?"pitala je pogledavsi me dok sam ja samo promatrala ovu vrlo neobicnu situaciju. Cura je bila stara kao mi,ali sigurno nije odavde...ali otkud zna...
-"A poznajes li Lily? Lily Potter?"
-"Da, poznajem Lily! Zajedno dijelimo spavaonicu! Ali ona se ne preziva Potter... Osim ako se neće udati za..."
-"...moga oca."rekao je Harry.Svi smo bili vrlo zbunjeni.
-"Harry, da nije ona dosla iz proslosti...?" pitala sam Harrya koji je bio totalno izbezumljen.
Toliko se stvari dogodilo nocas,a da je netko stigao iz proslosti,zaista nisam mogla vjermovati...
-"Ne, ja sam dosla iz..." okrenula sam se prema ormaru "...ormara. Koja je ovo godina? Tko je ravnatelj Hogwartsa?"
-"Dumbledore. Albus Dumbledore."
-"A tko si ti?" pitala je Harrya.
-"On je jedini koji je preživio smrtonosnu kletvu Avada Kedavru od Lorda Voldemorta.." rekla sam.
-"Lord Voldemort... Mislis Tom Riddle?" Svi smo bili skroz zbunjeni.Ona je sigurno iz proslosti.
-"Pa...ja sam Kiny!"pozdravila sam je i pruzila joj ruku.
-"Ja sam Alma...Wood."
Tada vise nismo mogli ostati na hodniku,Snape je izlazio iz kabineta.Potrcali smo do spavaonice.
-"Ali si iz Hogwartsa,zar ne?"
-"Da,ali koliko,40 godina prije vas?" svima je to zvucalo nevjerovatno. Usli smo,svi zadihani,a Hermiona nas je ljutito pogledala.
-"Ja spavam, vi..."
-"Hermiona,dizi se!"viknuo je Harry.
-"Cekaj,prvo sto sam te htjela pitati:sto je to sinsoniranje i sto se desava kada se dvoje ljudi u isto vrijeme..."pitala sam Hermionu,pokusavajuci sve redom saznati.
-"A ona,ona je iz proslosti!"viknuo je Harry pokazujuci na Almu.
-"Jeli ja sanjam?"pitala je, ustajuci iz kraveta.
-"Vi ste svi ludi"dodala je.-"Prvo sinsoniranje je teleporatacija ali je mnogo ucinkovitije i bolje od apartacije...bila je popularna prije 30 godina ali i tada su je vrlo rijetki znali izvesti,danas nitko,ali vecinom su je koristili crni carobnjaci iako nema veze s crnom magijom...a ako se netko sinsonira u isto vrijeme zajedno ce se stvoriti na istome mjestu,ako se netko npr.sinsonira u dvoriste a netko u spavaonicu,u isto vrijeme,otici ce zajedno ili u spavaonicu ili u dvoriste....jos pitanja? mogu u krevet?"rekla je,dok sam ja nesto od toga zapisala u biljeznicu.
-"To sada nije najvaznije!viknuo je Harry.
Alma je citavo vrijeme promatrala sve oko sebe.Bila je zbunjena,a ovo je ocito najveci šok bas za nju.
-"Dakle ti si sin...Jamesa i Lily?A Tom te napao Avadrom Kedavrom?A ti si prezivio?"pitala je.
-"Da,ali ga ovdje zovi Voldemort...on je i...ubio boje roditelje..."
-"Ne...kako je to moguce?"
-"Gospdar tame..."rekla sam pogledavajuci Hermionu koja je drzala sirom otvorene oci i napravila neku zbunjenu facu.
Tada smo joj objasnili sve sto smo znali,i o Snapu i kabinetu i o Almi...
Trebalo nam je dugih sat vremena.
Nocas se dogodilo toliko nevjerovatnih stvari,da smo o njima raspravljali citavu noc.
-"Ujutro...cu se morati vratiti u svoje vrijeme,jer su vjerovatno proglasili moj nestanak,ali vratiti cu se-imam kljuc..."


-

Vrtilo mi se u glavi.Koliko toga tako neobicnog...
Almi smo obecali da nikome necemo nista govoriti o tom ormaru i putu kroz vrijeme.Znali su samo Ron,Cho,Harry,Hermiona i ja.
-"Ali mozda bismo trebale reci Dumbledoru..."rekla je Hermiona za vrijeme rucka.
-"Ne!Obecali smo da cemo nas petero cuvati tu tajnu."rekao je Harry koji nije o nicem drugom razmisljao ovih dana.
-"Ipak se radi o Voldemortu,a mozemo otici u njegovo doba...kada je bio jos klinac...mozda bi ga Dumbledore mogao urazumiti i spasiti toliko zivota kojih je samo pregazio..."rekla je Cho koja se jos uvijek jako ljutila na mene, pa je izbjegavala moj pogled.
-"To ne bi nista rijesilo,jer prvo moramo saznati cija je prava sadašnjost! Kako ne razumijete,mozda smo mi budućnost, a ona sadašnjost!
A mozda smo mi u sadašnjosti,a ona u prošlosti.Taj ormar moza samo pokazuje prošlost,koja se ne moze mijenjati!
A mozda obrnuto,ona zivi u sadašnjosti,a mi se nismo jos ni rodili,a mozda i necemo..."rekla sam i prema njihovim licima i pogledima shvatila sam da me ne razumiju.Cho me pogledala kao ludaka a tada sam otisla.Mucila su me tolika pitanja.Sto Snape kani sinsonacijom?Koga namjeravaju ubiti i kako?Tko je covijek pod kapuljacom?Tko je Harrya gadao Nikossandrom?Tko ga je otrovao?Tko uistinu moze putovati ili samo vidjeti drugo doba,proslost i buducnost?Gdje smo mi?
-"Dugo se nismo vidjeli!" rekao je netko ispred mene.
-"George!Drago mi je sto te vidim!Toliko se toga dogadalo cijela zbrka..."
-"Evo one knjige iz knjiznice koja je ostala kod mene."rekao je i dao mi tu knjigu.Ma biti će sve dobro,vjeruj mi.Imam Povijest magije pa moram ići.Vidimo se ovdje...u 20, za vrijeme večere, može?"
-"OK."
Tada mi je prišla Cho.
-"Ziky napada McGonagllicu.Mislim da bi...."
Divnno.Samo mi je još i to trebalo.

Zagledala sam se kroz prozor pitajuci se:Stvari polaze naopako,toliko neobjašnjivih zagonetki da pomisliš da si u filmu.nekom vrlo,vrlo kompliciranom filmu.





HAGRID


Tada sam, prije sastanka s Georgom, otišla do Hagrida.Tako.
Hodala sam po mokroj, blatnjavoj travi, a vec se spučštao mrak.Pokucala sam na njegova vrata, a otvorio mi je sa vrućim čajem u ruci i začudenim osmjehom na licu.
-"Kiny!Udi!"rekao je.
Usla sam i primjetila puno čudnih ptica, par neobicnih jaja i Hegridovog psa.
-"To su zmajska jaja?pitala sam sjeduci u kauc.
-"Da, ali onih divovskih zmajeva.Jedva cekam da se izlegu."
-"I ja"
-"Cujem da si dobila zmajica,vrstu minbboriskih quffaza?"
-"Aha.Ako se to tako zove..."rekla sam.

-"A sto te dovodi ovamo?I gdje su Harry,Hermiona,Cho i Ron?Kako je Harry?Bolje?" obasuo me pitanjima srcuci caj.
"Da, Harryu je sada dobro.Ostali su u predvorju ili u spavaonicama.Ron je na kazni iz Starih runa.Dosla sam u vezi razgovora koji sam nedavno cula...Cula sam razgovor Snapa i nekoga drugog kako pricaju da ce se sinsonirati i...cak mislim da su spominjali neko ubojstvo...
-"Kiny, smiri se,sigurno nije..."
-"Znam sto sam cula.I..."Bas kada sam htjela ispricati o putovanju kroz vrijeme i Almi, sjetih se da nesmijem.Alma vec dugo nije dolazila,a pomalo smo poceli misliti da smo sve to umislili.Masta.
A Harry zadnjih dana razmislja samo o tome da se vrati u proslost i upozna roditelje.Razumijem ga i normalno je da to zeli, ali mislim da je to vrlo riskantno...Ali tu pricu s Almom u zadnje sam vrijeme pokusavala staviti sa strane, jer me brinuo taj razgovor...
-"Znas da je sinsoniranje...hm...malo drugacija vrsta teleportacije,ali to ne znaci da ce nekoga ubiti."rekao je Hagrid.
-"Mozda imas pravo.Takva mi je zbrka u glavi.Ali mozda i nije, jer u knjizi o Xinu,otrovu s kojim je Harry otrovan, pise da ga mogu napraviti sam vrlo,vrlo vjesti carobljaci ili oni koji se posebno time bave.Snape se bavi napitcima..."započela sam.
-"Kiny..." samo je izustio,bilo je ocito da u to ni pod kojim uvijetom ne želi povjerovati.
-"To znaci...da su Snape i taj drugi isli otrovati...Harrya?"
-"Gluposti, oprosti,ali..."
-"I o tome su pricali kada su rekli prvi puta nije uspjelo?" pitala sam sama sebe,ne obaziruci se na Hagrida koji je okretao glavu.
Popila sam caj i jos o par stvari popricala s Hagridom prije nego sto sam otisla, ali ustvari sam gorila od zelje da to sto nagadam kazem Cho i Harryu i ostalima.Mozda je komadic zagonetke rijesen.Mozda se varam.
Ali ovo sto pretpostavljam nije imalo odgovore, i bilo je nevjerovatno.
Nisam bila svijesta opasnosti ni straha, ako nagadam točno...Jer ce( ako se o tome radi) pokušati opet...



-
-"Snape?Ma ne....Ne bi on,pa on nam je profesor!" rekla je Cho.Još mi je samo falilo da počme pričati da ja govorim o Snapu samo da bi branila Georga,za kojeg ona misli da je otrovao Harrya.Ali Harry nije tako reagirao.Znala sam da i on još sumlja na Georga, ali nekako se preplašio.
-"Harry,pa...moramo saznati istinu, ipak, ako je to točno,znate li što to znači?" rekla je Hermiona promatrajući Harrya koji je totalno zamišnjeno i odsutno gledao kroz prozor.
-"Da, to znači da se taj netko...nalazi u Hogwartsu, da idemo k njemu na Napitke i može pokušati bilo kad..." rekao je Ron pun samouvjerenosti i zvučalio je dosta hrabro.
-"Trebamo otkriti istinu...ili barem nekome reći,pa ovo nije mala stvar!"rekla je Aly.
Uto se Harry ustao te nam prišao:
-"Mene netko pokušava ubiti! A ja samo želim...."
-"..otići u prošlost,da."rekla je Cho pogledom koji mu je pokazao da ni ne pomišlja na to.
-"Smirite se! Jednostavno trebamo dokaze.Trebamo samo...razmišnjati i spriječiti." rekla je Hermiona već listajući po knjigama.Nitko nije bio smiren.Ron je kipio i lupao na sve strane.

-
Georga opet nisam vidjela.Zaboravio je? Tada je Cho dotrčala do mene i rekla mi 3. neverovatnu stvar,(prva je to s Harryem i otrovom,druga s Almom i putovanju kroz vrijeme)
-"Papiri....iz kutije...."pričala je ubrzano i vrlo zadihano.-"Nisu prazni!"rekla je a ja sam ju u čudu gledala.
-"Oni papiri?Pa kako..."rekla sam,ali tada me primila za ruku te povuklla.Otišle smo do tamo.U krugu oko kamina stajali su Aly, Hermiona, Harry i Ron.
-"Pogledaj.U blizini vatre pojave se slova..." započeo je Ron promatrajući papire koje je držao u rukama.

-

-"Molim?Kako nisu prazni?" začuđeno sam pogledala Rona.Tada mi je dao papire u ruke i rekao da se približim kaminu.I zaista,u blizini vatre mogla su se razaznati sitna slova.Ron je počeo čitati:
-"Alohomora- čarolija za otključavanje vrata.-Savladao.
Aparecium- čarolija koja nevidljivu tintu čini vidljivom.
Veritaserum- najmoćniji serum istine.-Napraviti.
Wingardium Leviosa- čarolija koje uzrokuje da stvari polete..."čitao je ron.
-"Pa to je popis čarolja!I sa strane što je Snape dodao tipa"savladao","napraviti serum istine"...tada je već bio dobar u napitcima,ali što nije znao da za to treba dozvola Ministarstva?""rekao je Harry bez previše oduševljenja.
-"Ima toga još.CIje stranice su pune čarolija...a ispod pišu točne upute kako se izvode,kojim pomakom štapića i sve..."dodao je Ron.
-"Tada su učili toliko čarolija?"pitala je Cho.
-"Sumljam,gle vidš ispod Avadru Kedvru....i kako se izvodi...to nisu učili na satu sigurno."rekla sam. Ron je dalje nastavio čitati popis čarolija:
-"...Da,Avada Kedavra- prokletstvo. Donosi trenutnu smrt uz bljesak zelene svjetlosti. Ničim se ne može zaustaviti. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva.-uputa važna iza.Vježbati."
-"Molim?Vježbati Avadru Kedavru?"
-"...Deletrius- čarolija koja čini da se stvar raspadne.-Znam
Disapparate- čarolija za nestajanje po želji-Uspio
Densaugeo- čarolija za rast zubi
Expecto patronum- čarolija za obranu od Dementora..."pročitao je Ron.
-"Znate koliko ovoga ima?"pitao nas je Ron gurnuvši mi u ruke papire.Spremila sam papire u džep jer su u taj trenutak u prostoriju ušla grupa učenika prve godine.Opet smo bili malo razočarani, jer su to ipak bile samo nake glupe čarolije.Dogovorili smo se da ćemo nastaviti ujutro te smo otišli do spavaonica.Prije nego što sam zaspala u sebi sam pročitala još par čarolija s popisa.Expelliarmus- čarolija koja uzrokuje čireve,
Imperius curse- čarolijaza potpunu kontrolu nad nekom osobom. Postiže se izgovaranjem riječi Imperio. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva.-Neznam Može joj se oduprijeti
Incendio- čarolija koja pali vatru,
Sinsonsa-čarolija za sinsoniranje-Vrlo povjerljivo,upute iza..."
-"Uputa za sinsoniranje?!"rekla sam i brzo prolistala par strana te došla do poglavlja upute.




-
Sljedećeg dana Hermiona m je rekla da su se Herry i George opet svađali.Skoro sam poludila.George je totalno nevin!Kada god to kažem nekome naljute se na mene.Tako da sam im to jutro prešutla o sinsonaciji.
Naišla sam do Georga na holu pa smo otišli van.
-"Zašto...me svi optužuju?"
-"Ne optužuju te."rekla sam dok smo hodali po stazi koja je kružila oko Hogwartsa.Sunce je bilo jako,a krošnje drveća stvarale su ugodan hlad.Na licu mu se vidjela zabrinutost.
-"Na mojoj si strani?Taj Herry je nekako..."
-"...čudan u zadnje vrijeme,da. Ali,znaš ima i zašto. Mislimo da ga netko pokušava...ubiti."
Tada me pogledao vrlo čudno.Zbunjeno me pitao:
-"Zašto?"
Tada sam mu objasnila.Čak i ono o sinsonaciji.No nisam rekla da imam upute...Na kraju cijele šetnje promjenili smo temu.
-"Da li je što značio onaj poljubac?"
Bilo je to vrlo zeznuto budući da se zaista dugo nismo viđali.Normalno da je značio.Totalno sam se zaljubila, a sada mu to nikako ne mogu reći.Pogotovo kada sam iza ugla ugledala Harryevo lice. Stajao je sam, prekriženih ruku s ozbiljnim izgledom lica te optužujućim pogledom.Ma sve je već dosta svega skupa, boli me glava...Nisam ništa odgovorila Georgu.
-"Ej,čut ćemo se..."rekla sam odlazeći.
-"Ali da nebude da se uopće ne vidimo,ok?"rekao je kao šalu.
Imala sam osjećaj kao da je Herry psovao iza nas.Možda i ima pravo, ali mrzim kada me stavljaju iza dvije vatre.A možda sam samo zaljubljena pa neznam što radim.


-
Otvorila sam ladicu, svoju, u spavaonici tražeći Snapove papire.Pretražila sam je cijelu ali papira nije bilo.Pa...kako?
Totalno sam na rubu živaca.Velikim koracima, sva ljuta, dok mi je kosa prelazila preko lica, otišla sam do učionice starih runa(sljedećeg sata).Čovječe zašto je sve naopako?!
-"Gdje je Cho?" pitao me ron u prolazu. "...i što je s tobom?"
-"Pojma nemam gdje je."odgovorila sam u hodu.
-"Ali nema je čitav dan!"dodao je.Tada je stao.Okrenula sam se.
-"Oprosti...nije mi neki dan.Znaš li gdje su Snapovi papiri?"pitala sam ga.
-"Molim?" rekao je glas iza mene.Ma nemoguće! naježila sam se. To jest bio Snapov glas .Što on radi u ovom hodniku?
-"Kakvi papiri?Moji?O čemu pričaš Chang?" pitao me Snape.Joj mrzim kada me zovu isto kao i sestru, po prezimenu.
-"Ma, zadaća."rekao je ron i povukao me u stranu.
-"Papiri su kod Cho.Moramo razgovarati."rekao je tihim, ozbiljnim glasom.








NASTAVAK

Hermiona se u to vrijeme penjala stepenicama.
Razmišljajući o sutrašnjiem rasporedu, hodala je prema učionici Starih Runa.Škola je bila skoro prazna, tek je nekoliko učenika još trčalo hodnicima.
Hermiona je primjetila stari ormar.Onaj ormar, o kojem smo joj pričali Herry i ja.Vrata ormara tek su za par centimetra bila odmaknuta,to jest ormar je bio otvoren.-Nije li inače zaključan i ne treba li ključ da se otvori? pomislila je Hermiona i na Almu.Iz znatiželje,skroz je otvorila vrata i, dok su joj knjige ispadale iz ruku, zakoračila unutra.Ispred nje se stvorio prazan mračni hodnik.


-

Ron me povukao u stranu, te mi rekao da su papiri kod Cho.
-"Zašto ih je uzela?!" pitala sam.
-"Pronašla je upute za sinsoniranje..." rekao je prelazeći rukom kroz kosu.
-"Zanam, i ja sam. No, gdje je?"
-"U tome i je stvar. Jutros, nakon svađe Georga i Harrya,odlučili smo još malo pogledati one papire.Pronašli smo ih u tvojoj ladici."rekao je vrlo tiho.
-"Kopali ste mi po ladici?" pitala sam.
-"Papire smo pogledali,a onda samo došli na neku...idiotsku zamisao."rekao je gledajući u pod.
-"Niste valjda?!"rekla sam nagađajući.
-"Jesmo.Probali samo se sinsonirati."
-"Zašto?!"
-"Pa to su rijetki znali.Po prvi put da je itko naišao na upute...i uopće se nisu činile teškim...Ali nismo uspjevali.Cho je...držala papire u rukama kada je...nestala"
-"Molim?! Sinsonirla se?" rekla sam otvorenih usta.
-"Aha"
-"S papirom u rukama? Pa sada lijepo može biti i na sj.polu.Potrbno je puno priprema, i to vam piše.Po prvi puta se sinsonira, ko zna gdje se stvorila."
-"Znam.Da je negdje u blizini sigurno bi već došla." rekao je pogledom pretražujući prazan hodnik, jer su svi već bili na nastavi.
-"Ajme, ne.A što ako se još netko sinsonirao u isto vrijeme?" rekla sam.
-"Pa, tko to još zna?Pogotovo ne u Hogwartsu..."
-"Snape..."rekla sam i potrčala niz hodnik.




PISMA

Tada nisam znala da je Hermiona upravo u tom času stupila u drugi svijet, prošlost.Hermiona se ogledala oko sebe.Hodnik je bio skoro isti.Škola je bila prazna.Ni jednog šuma.Osim šuma u njezinoj glavi.Vrtilo joj se,ipak nije mala stvar preći unatrag 40 godina.Pala je u nesvjest.


-
Hodala sam, u sadašnjosti, prema učionici Čarobnih napitaka.Hogwarts je bio prazan.Prislonila sam uho na vrata Snapove učionice.Zašto?Htjela sam provjeriti da li je Snape ovdje, kako glupo...da se nije slučajno negdje sinsonirao sa Cho...Ma pričam gluposti, kolika je šansa da se to dogodi uopće? Taj čas su mi svakakve lude zamisli i pitanja letjela glavom.No, Snape je ovdje, u učionici.
-"Nitko nije gdje je trebao biti, zar ne?" rekao je glas ispred mene. Harry.
Što on zna o svemu ovome?Sigurno se još ljuti radi onoga s Georgom.
-"Nisi na nastavi?" pitala sam ga ustajući.
-"Nisi ni ti." pa da, nisam.
Pogled mi je pao na vrata iznad stepenica, na drugom kraju škole,koja su se otvarala.Profesorica McGonagall hodala je stepenicama.Povukla sam Harrya iza zida da nas ne vidi.Profesorica je izgledala zadovoljno, a izlazila je iz Dumbledorova kabineta.Nakon što je skrenula iza ugla Herry se naglo ustao, i ne okrećući se, nastavio u pravcu iz kojeg je došla McGonagall.
-"Kuda ideš?"pitala sam ga.
-"Mali posjet kabinetu ravnatelja."
-"Jesi li ti pri sebi, Herry?Znaš da ne smiješ..."
-"Dumbledore nije u školi, Kinssay"
-"Super.To znači da možeš u njegov kabinet?Osim toga kako znaš da nije..."
-"Šuti i dođi"
-"Ne idem!"
Trenutak smo mirno stajali .Povukao me za ruku, ne znam zašto sam ga poslušala, ali definitivno smo se morali požuriti.
Došli smo do kamene vodorge.Trebala nam je lozinka.
-"Sirovi gulaš."rekao je Harry i kamena vodorga odskočila je u stranu, a pokretne zavojite stube odvele su nas do hrastovih vrata.Nije mi bilo jasno zašto uopće idemo.
-"Želim ti nešto pokazati."rekao je Harry otvarajući vrata.Po prvi puta sam se nalazila u Dumbledorovom kabinetu.
-"Znam da ne bih smjeo provavljivati i da to nije baš lijepo... " rekao je pokazujući na policu punu pisama i papira.
-"ali uzmi ovo,"rekao je Harry stavljajući mi u ruke par pisma. -"Od Roberta Sumottya, te još nekih, čak se spominje Red Feniksa..."
-"Bio si već ovdje?I čitao ovo?" rekla sam s nevjericom.
-"Dumbledore mi ih je pokazao,prije nego što je otišao, jer se nadao da će mi pomoći...ako nagađmo istinu."
-"Kakvu istinu? O čemu pričaš?
-"Da se Timonus sprema za pohvat.Šta ja znam, da me ubije.Odbio sam svaku glupu zaštitu."
-"Hoćeš reći da se taj smrtonoša, Timonus na zadatku da te ubije?"
-"Slična priča svake godine." rekao je tiho, sebi u bradu.Ne, nije isto, ovo je drukčije!
-"Dumbledore je samo tako otišao, ostavivši te ovde,bez..."
-"Ne znam.Dogodilo se nešto hitno valjda.znaš da su me čak htjeli poslati iz Hogwartsa..."
-"Zašto si odbio sve zaštite?" pitala sam ga ozbiljnim tonom.Još sam uvijek držala papire u rukama.
-"Nisam htjeo da se diže prašina..."
-"Pa, Herry, što je s tobom?Ozbiljno..."
-"Daj samo pročitaj ovo, možda ti odjednom sine." Pogledao je na pisma koje sam držala.



MARKIRANJE


Nakon što je Hermiona, u proslosti,otvorila oči, i kada joj se vratila svijestjoš uvijek joj se vrtilo u glavi.
-"Znaci istina je...ovo je Hogwarts prije 40 godina" rekla je i stala na noge.Hodnici su bili prazni i tihi.Shvatila je da je nastava vjerovano zavrsila i da se nemora bojati da ce je tko primjetiti.Znatizeljna i sva u čudu obišla je cijelu školu.U zbornici pronasla je veliku knjigu svih učenika.Podaci svih učenika upisanih u Hogwarts..Generacije i generacije prije,sva imena i godine ai slike učenika.Otvorila je teške korice knjige i zagledala se u slike.Nije proslo puno vremena(iako se ona tako zadubila u slike da nije obracala pozornost) kada je aišla na Harryevog tatu,jamesa Pottera.
-"Pa liče si..."rekla je i pomislila kako bi ove fotke mogla pokazat Harryu koji bi sigurno bio oduševljen.Prelistala je par stranica i došla do slike osobe koja joj se cinila poznatom...strah i trnci prošli su joj tijelom dok se zbunjeno ogledala oko sebe.



-
Ja, (u sadasnjosti) pisma koje je Harry žarko želio da vidim, spremila sam u džep.
-"Pročitat ću ih,no maknimo se odavde, imam osjećaj da bi McGonagallica svakog časa mogla ući"
-"Dobro krenimo"rekao je Harry pa smo izašli.Hodnici su bili puni.Očito je završio sat, na kojem nismo bili...
-"Ma gdje ste vi?" zapitao nas je Ron mašući rukama po zraku.
-"Prvo, ne znate da su profesori ljuti jer markirate, 2 što da im kažem kada me pitaju gdje steNo? Gdje je Hermiona?" ekao je Ron.
-"Mislili smo da je unutra...u učionici s tobom." rekla sam.
-"Nema jeSa sata ste izostali ti,Herry,Hermiona i Cho."
-"Znamo da je Cho nestala, a moramo je naćiprije nego što profesori..."
-"Potter i Chang!!!" zaderao se glas iza nas.Kada smo se okrenuli ugleedali smo ljutto lice profesorice McGonagall.
-"Zašto markirate? Nepodnošljivo i neodgojeno...odmah u moj kabinet!" rekla je.-"Neka dođe i tvoja sestra,(gledala je u mene) i Hermiona Granger!!" rekla je i ljutito odhodala do kabineta.
Ron i ja smo samo izmjenili poglede.Ostali na hodnika buljili su u harrya i mene.McGonagllica je napravila strku oko tog...nepropuštenog sata.
-"Što ćemo sad?!Gdje je Hermiona?Idem je potražiti." rekla sam.
-"Idem ja.Vas je trazila McGonall, idite i odvlačite pažnju..." rekao je Ron i potrčao hodnikom.Herry i ja smo smišljali kako da objasnimo profesorici da Cho jednostavno nema.Herry je ionako bio na rubu živaca, nestala mu je cura...a meni sestra iako se stalno svađamo...
Dala nam je znak da uđemo.
-"Smislit ćemo nešto, no nemoj reći da se negdje sinsonirala, reći ćemo joj ako je do danas navečer ne nađemo ok?" Harry mi je šapnuou uho.
-"Do večeras..." rekla sam čisto sumljajući da ćemo je naći jer je vjerovatno negdje daleko izvan zidina Hogwartsa.Ušlli smo pomalo preplašeno u kabinet.Nadala sam se da Harry ima neku ideju, jer je meni mozak bio totalno zblokiran.Pogledala sam prema vratima.Rone, požuri, gdje je Hermiona? pomislila sam.
McGonagllica nas je prostrijelila pogledom.Sjedilo je naporno ispitivanje.




Ron je u tom času bio totalno izbezumljen.Pretrčao je svaki hodnik, no nitko je nije vidio.Tada je ugledao, velikim tiskanim slovima, ime na njezinoj bilježnici.Na bilježnicama i papirima pobacanima ispred starog ormara.Je li moguće da je to taj magični ormar o kojem su mi pričali i je li hermiona...tamo unutra? pomislio je.



UČENICA NA ZAMJENI I CHOIN POVRATAK

Hermiona je(u prošlosti) saznvši vrlo važnu vijest izbezumljeno trčala prema vratima ormara, prema ulazu u sadašnjost.Primila je vrata ormara.No nisu se mogla otvoriti.Pa...kako?Bila su otvorena svo vrijeme kada je ušla,Sada su zaključana? pomislila je.Kako cu im reći? Kako ću izaći?

Ron(u sadašnjosti) kada je shvatio da je Hermiona u ormaru koji nije mogao otvoriti otišao je do velike dvorane totalno u panici.
Herry i ja bili smo u kabinetu profesorice mcGonagll.
-"Iz kojeg razloga vas nema na satovima?" pitala je ljutito profesorica.
-"Na satu.Jednom.."započeo je Harry.
Da joj kažemo da tražimo Cho koja se sinsonirala ubila bi nas.No možda bi mogla pomoći...Ne...ajme sve je naopako....
Odjedanput sam,totalno iznenađena ugledala Choino lice.Stajala je ispred kabineta.
-"Cho?!" uzviknuli smo i harry i ja u isti glas ustavši se sa stola.
-"Hej, bok.Zvali ste me?" rekla je mirnim glasom dok je gledala u ljutu profesoricu McGonagall.
-"Sjedni Chang.ZAšto si markirala?"
-"Pomagali smo novoj učenici, Amandi Harrison,oko knjiga i učionica.Sutra joj je prvi dan nastave."
Harry i ja smo samo klimali glavom.Nismo imali pojma o čemu Cho priča...
-"Otkuda znate da je Armanda došla u Hogwarts kao učenik na zamjeni?"
-"Znamo.Rekao nam je Filch te da joj pomognemo.Ostaje 3 tjedna pa..."
-"Pri tom slučaju, dobro...iako još o tome trebam pitati profesora Flicha...idite sad." rekla je profesorica našto smo se ustali i izjurili van.Primila sam Cho za ruku i šapnula joj:
-"Pa di si ti?!"
-" Sinsonirala sam se s papirima u rukama pa sam se uspjela sinsonirati natrag."
-"Gdje si otišla...jesi li se sinsonirala gdje i netko drugi?"
-"Da...Gdje i Snape.Moram ti toliko toga ispričati..." rekla je a Herry i ja smo zinuli od čuda.

Iza nas je stajao veseli duh Peeves. Piljio je u Rona, a zatim pogledom prešao preko svih nas.
"Znate li vi što o tome?" upitala ga je Amanda.
"Vi ne biste trebali znati apsolutno ništa. To je tajna još od prvih godina otvaranja ove škole. Ali niste jedini koji su je otkrili...dakle, koliko točno znate?"
Svi smo bili šokirani njegovim tonom. NIje se naljutio, čak nam je želio pomoći i reći nam više. Tajnu koju zna više od par stoljeća izgleda da ipak teba podjeliti.
"Pa...ne znamo baš mnogo.Samo da vodi u prošlost." rekao je zbunjeno Harry.
"I da postoji ključ." rekla sam.
"Slušajte...", rekao je i prišao nam bliže, "Ovaj je ormar bio kao dar poklonio tadašnji ravnatelj školi. Ormar je oduvjek bio skriven, ali zaključan. Kao što znate, Dumbledore je ključ izgubio." šaptao je.
"Ne znamo." spomenuo je Ron.Lagao je. Svi smo znali da je ključ nekako dospio do Alme Wood, koja nam je svojim dolaskom rekla tajnu ormara. No nismo znali kako je Hermijona ušla ako nije imala ključ? Da li su vrata bila otvorena? Znači da je netko( alma ili?) otključao ormar prije došao u naš svjet i slučajno ga zaboravio zaključati? Da li to znači da je taj netko još uvijek tu...u ovom vremenu? Tko bi to, ako je netko ušao, mogao biti?
"I zato jer ga je Dumbledore izgubio išao je na put valjda zamoliti kopiju od nekoga ..ne znam...no nije ni bitno..."
Sjetila sam se pisama koje mi je Harry dao na dan kada smo ušli u Dumbledorov kabinet i koje sam ja, potpuno zaboraravši na njih, samo spremila u džep. Danas ću ih definitivno pogledati. Sada je Peeves zastao i prošaptao: " Ali ja znam način da se ormar otvori bez ključa..." rekao je a mi smo zinuli.
"Dobro, ali zašto nam sve to govoriš? Dakako da bi smo htjeli znati...ali.." rekla mu je Amanda.
"Zato što znamrazlog zašto ga želite otvriti! NIsam mogao podnjeti onu buku lupanja s one strane ormara....netko vam je prijeko, zar ne?"
"Da..."
"Nemojte ni za živu glavu reći ikome da sam vam ja to sve rekao"
"Nećemo"
Svakoga je začudila njegova velikodušnost i dobroća.
"Samo zamahnite štapićem ovako" ,pokazao je," i recite Deformus-Les-Wardromagic!" kada smo nakon puno pokušaja uspjeli bili smo totalno začuđeni kada su se vrata polako pomaknula.
Hermiona je ležala, činila se kao da spava. Ron je potrčao do nje, a mi za njim. Probudili smo je, srećom samo je spavala. Bila je slaba i shrvana i pitala sam se koliko je dana tu provela. No, ona je odmah pokazala na knjigu koju je držala u rukama. Harry ju je primio i pročitao na koricama nešto tipa "Podaci svih učenika upisanih u Hogwarts-generacije od početka" ali smo prvo unjeli Hermijonu i otpratili je do bolničkog krila. Bila je već bolje, a htjela je da što prije pročitamo knjigu...Ali Harry je odlučio da ćemo proćiati to što ona želi navečer, svi. KAda ju puste iz bolnice. JA sam se povukla u stranu i napokon odlučila pročitati ona pisama. NIje mi opet ništa bilo jasno.
U pismu od Reda pisalo je "Cjenjeni Albuse, znaš da tu ne možemo mnogo. Upozoriti ne bi bilo dovoljno, on je zbilja u opasnosti i ti to znaš. Slažeš li se da dođe ovdje,pod našu osobnu zaštitu?On ugrozuje sve vas. Pogotovo tebe. Timonus je među prvim redima smrtonoša, to nije mala stvar, a ovoga puta neće imati milosti. U pitanju je osveta..." pisalo je. Zgrozila sam se. Sada smo sve više znali o tom Timonusu, ali što smo više znali, cijela je slika postala mutnija. Prije sastanka kraj kamina Amanda i ja smo radile popis pitanja koja su nas zbunjivala u cijeloj priči.
Tko je mene prvo pogodio Nicossandrom? Nitko nikoga nije vidio, pogođena sam s leđa, a sjedim u zadnjoj klupi.To je bilo na proricanju. Tko je Harrya gađao istim? Bilo je to jutra kada je izbila svađa između Harrya i Georga.Zato su svi optužili Georga, ali ja znam da on nije kriv.
Tko je stavio otrov Harryu u piće na tulumu?
Tko je bio pod kapuljačom,tko je bio taj koji je pričao s Snapom? o tome kako se trebaju sinsonirati? Što mi nije uspjelo? zašto su Snapa neki ljudi napali i ostavili ga da tamo leži? i na posljetku: Što je u toj knjizi koju nam je Hermion atako žarko htjela pokazati? No, sigurna sam da cemo to još danas otkriti.

-"Pričaj!" skočili smo harry i ja.
-"Dođite" rekla je i povukla nas iza ugla.Bila je,začudo, sasvim smirena.Nestrpljivo sam je pogledala.
-"Snape je smrtonoša" rekla je tiho.
-"Recimo da smo to znali"
-"Sinsonirala sam se u neku najčudniju prostoriju koju sam ikada vidjela, uspjela sam se sinsonirati komadu..."
Stajali smo pokraj Cho, a harry se naslonio na zid.Bilo je predvečer, a jedino svjetlo bilo je svjetlo baklje sa zida Hogwartsa.
-"Prvo bila sam jako ošamućena no ubrzo sam shvatila da se nalazim tik do Snapa.Vidjela sam ga s leđa i brzo se sakrila iza neke stare kutije.Prostorija je bila kamena, ličila je na smremište i bila je puna šišmiša.Snape me nije primjetio i samo se užurbano spremao.Odlučila sam ga sljediti."
-"Ti?Nisi se bojala? Plašljiva si kao miš! nisi plakala?" rekla sam.
-"Kiny! nemoj započeti svađu" rekao mi je Harry koji je žarko želio da se priča nastavi.
-"Da.Što si ljubomorna? Ili si još na stranio svoga Georga?" rekla mi je Cho.
-"Nastavi" rekla sam joj ljuto.
-"Tada smo izašli van, na neku livadu, više kao puteljak, Snape je ubrzano hodao do nekog kamena gdje su bili naslonjeni još petorica muškaraca. Bila sam daleko nisam im vidjela lica. Razgovarali su, a sigurna sam da je Snape spomenuo ime Timonus."
-"Molim?"
-"To znači da oni surađuju..." rekla sam tihim glasom"Rekla sam vam, ali vi ste ostali pri tome da je Snape draagi profesor..." rekla sam tiho.
-"Harry, tko je Timonus?" upitala ga je Cho.
-"Rekao sam ti. Smrtonoša sa zadatkom."
-"Ali, to da suređuju..." započela je Cho.
-"Da?"
-"Mislim da nema smisla" rekla je, "Napali su Snapa čarolijama i ostavili ga da tamo leži u nesvjesti."
-"I onda?"
-"I onda sam se pokušala sinsonirati natrag. Nije mi uspjevalo. Tada sam,mnogo kasnije, ne znam, čudno, ne sječajući se ničega više, ne svaćajuči ništa, nekako sinsonirala natrag."
Nisam ništa od toga što je Cho rekla razumjela. Kako je dio zaboravila? Ron kada je čuo od Cho što se dogodilo prasnuo je u smjeh i nazvao ju senilnom. Vjest da je Hermiona u prošlosti nije nimalo olakšala već ovako preveliku strku. McGonagall nam je dala zadatak da Amandu Harrison upoznamo s knjigama i lekcijama koje su bile posljedljih dana da može pratiti nastavu. Tada sam je upoznala i čini se skroz simpa. Isprva sam bila skroz u šoku kada sam saznala da joj je Ron prenjeo sve,od Nicossandre do Choina nestanka, o tome kako je Harry opet meta i to, no ubrzo am shvatila da otprije dosta zna cijeloj toj stvari i da se razumije u riješavanje zagonetki poput tih. Danas se svi trebamo naći navečer kraj kamina, a do tada nas je zaokupilo pokušavanje otvaranja vrata ormara.
-"Imaš lijepog zmaja." rekla je Amanda dok smo hodale prema ormaru, gledajući u malo agresivno i superaktivno biće na mom ramernu.
-"Hvala.To je Ziky." Ispred nas Herry i Ron vukli su bravu ormara.
-"Bile smo u knjižnici.Nema ništa o ormaru" rekla je Amanda obraćajući se njima.
-"To je vjerovatno tajna." rekao je Ron već nervozan zbog vrata koja naprosto ne može otvoriti.
-"Ispravak, gospodine Weasley, bila je tajna dok se vi svi niste umješali." rekao je glas iza nas.

UČENICA NA ZAMJENI I CHOIN POVRATAK
Hermiona je(u prošlosti) saznvši vrlo važnu vijest izbezumljeno trčala prema vratima ormara, prema ulazu u sadašnjost.Primila je vrata ormara.No nisu se mogla otvoriti.Pa...kako?Bila su otvorena svo vrijeme kada je ušla,Sada su zaključana? pomislila je.Kako cu im reći? Kako ću izaći?

Ron(u sadašnjosti) kada je shvatio da je Hermiona u ormaru koji nije mogao otvoriti otišao je do velike dvorane totalno u panici.
Herry i ja bili smo u kabinetu profesorice mcGonagll.
-"Iz kojeg razloga vas nema na satovima?" pitala je ljutito profesorica.
-"Na satu.Jednom.."započeo je Harry.
Da joj kažemo da tražimo Cho koja se sinsonirala ubila bi nas.No možda bi mogla pomoći...Ne...ajme sve je naopako....
Odjedanput sam,totalno iznenađena ugledala Choino lice.Stajala je ispred kabineta.
-"Cho?!" uzviknuli smo i harry i ja u isti glas ustavši se sa stola.
-"Hej, bok.Zvali ste me?" rekla je mirnim glasom dok je gledala u ljutu profesoricu McGonagall.
-"Sjedni Chang.ZAšto si markirala?"
-"Pomagali smo novoj učenici, Amandi Harrison,oko knjiga i učionica.Sutra joj je prvi dan nastave."
Harry i ja smo samo klimali glavom.Nismo imali pojma o čemu Cho priča...
-"Otkuda znate da je Armanda došla u Hogwarts kao učenik na zamjeni?"
-"Znamo.Rekao nam je Filch te da joj pomognemo.Ostaje 3 tjedna pa..."
-"Pri tom slučaju, dobro...iako još o tome trebam pitati profesora Flicha...idite sad." rekla je profesorica našto smo se ustali i izjurili van.Primila sam Cho za ruku i šapnula joj:
-"Pa di si ti?!"
-" Sinsonirala sam se s papirima u rukama pa sam se uspjela sinsonirati natrag."
-"Gdje si otišla...jesi li se sinsonirala gdje i netko drugi?"
-"Da...Gdje i Snape.Moram ti toliko toga ispričati..." rekla je a Herry i ja smo zinuli od čuda.

Nakon što je Hermiona, u proslosti,otvorila oči, i kada joj se vratila svijestjoš uvijek joj se vrtilo u glavi.
-"Znaci istina je...ovo je Hogwarts prije 40 godina" rekla je i stala na noge.Hodnici su bili prazni i tihi.Shvatila je da je nastava vjerovano zavrsila i da se nemora bojati da ce je tko primjetiti.Znatizeljna i sva u čudu obišla je cijelu školu.U zbornici pronasla je veliku knjigu svih učenika.Podaci svih učenika upisanih u Hogwarts..Generacije i generacije prije,sva imena i godine ai slike učenika.Otvorila je teške korice knjige i zagledala se u slike.Nije proslo puno vremena(iako se ona tako zadubila u slike da nije obracala pozornost) kada je aišla na Harryevog tatu,jamesa Pottera.
-"Pa liče si..."rekla je i pomislila kako bi ove fotke mogla pokazat Harryu koji bi sigurno bio oduševljen.Prelistala je par stranica i došla do slike osobe koja joj se cinila poznatom...strah i trnci prošli su joj tijelom dok se zbunjeno ogledala oko sebe.



-
Ja, (u sadasnjosti) pisma koje je Harry žarko želio da vidim, spremila sam u džep.
-"Pročitat ću ih,no maknimo se odavde, imam osjećaj da bi McGonagallica svakog časa mogla ući"
-"Dobro krenimo"rekao je Harry pa smo izašli.Hodnici su bili puni.Očito je završio sat, na kojem nismo bili...
-"Ma gdje ste vi?" zapitao nas je Ron mašući rukama po zraku.
-"Prvo, ne znate da su profesori ljuti jer markirate, 2 što da im kažem kada me pitaju gdje steNo? Gdje je Hermiona?" ekao je Ron.
-"Mislili smo da je unutra...u učionici s tobom." rekla sam.
-"Nema jeSa sata ste izostali ti,Herry,Hermiona i Cho."
-"Znamo da je Cho nestala, a moramo je naćiprije nego što profesori..."
-"Potter i Chang!!!" zaderao se glas iza nas.Kada smo se okrenuli ugleedali smo ljutto lice profesorice McGonagall.
-"Zašto markirate? Nepodnošljivo i neodgojeno...odmah u moj kabinet!" rekla je.-"Neka dođe i tvoja sestra,(gledala je u mene) i Hermiona Granger!!" rekla je i ljutito odhodala do kabineta.
Ron i ja smo samo izmjenili poglede.Ostali na hodnika buljili su u harrya i mene.McGonagllica je napravila strku oko tog...nepropuštenog sata.
-"Što ćemo sad?!Gdje je Hermiona?Idem je potražiti." rekla sam.
-"Idem ja.Vas je trazila McGonall, idite i odvlačite pažnju..." rekao je Ron i potrčao hodnikom.Herry i ja smo smišljali kako da objasnimo profesorici da Cho jednostavno nema.Herry je ionako bio na rubu živaca, nestala mu je cura...a meni sestra iako se stalno svađamo...
Dala nam je znak da uđemo.
-"Smislit ćemo nešto, no nemoj reći da se negdje sinsonirala, reći ćemo joj ako je do danas navečer ne nađemo ok?" Harry mi je šapnuou uho.
-"Do večeras..." rekla sam čisto sumljajući da ćemo je naći jer je vjerovatno negdje daleko izvan zidina Hogwartsa.Ušlli smo pomalo preplašeno u kabinet.Nadala sam se da Harry ima neku ideju, jer je meni mozak bio totalno zblokiran.Pogledala sam prema vratima.Rone, požuri, gdje je Hermiona? pomislila sam.
McGonagllica nas je prostrijelila pogledom.Sjedilo je naporno ispitivanje.




Ron je u tom času bio totalno izbezumljen.Pretrčao je svaki hodnik, no nitko je nije vidio.Tada je ugledao, velikim tiskanim slovima, ime na njezinoj bilježnici.Na bilježnicama i papirima pobacanima ispred starog ormara.Je li moguće da je to taj magični ormar o kojem su mi pričali i je li hermiona...tamo unutra? pomislio je.

Hermiona je otvorila oči.Vrtilo jojse u glavi, ali se uspjela dići na noge.Pusto i prazno, pomislila je.
-"Zar nema bas nikoga?" rekla je tiho hodajući školom.Primjetila je par namještaja drukčijih, ali u biti nije bilo velike razlike od hogwartsa u sadašnjosti...osim

PISMA
Tada nisam znala da je Hermiona upravo u tom času stupila u drugi svijet, prošlost.Hermiona se ogledala oko sebe.Hodnik je bio skoro isti.Škola je bila prazna.Ni jednog šuma.Osim šuma u njezinoj glavi.Vrtilo joj se,ipak nije mala stvar preći unatrag 40 godina.Pala je u nesvjest.


-
Hodala sam, u sadašnjosti, prema učionici Čarobnih napitaka.Hogwarts je bio prazan.Prislonila sam uho na vrata Snapove učionice.Zašto?Htjela sam provjeriti da li je Snape ovdje, kako glupo...da se nije slučajno negdje sinsonirao sa Cho...Ma pričam gluposti, kolika je šansa da se to dogodi uopće? Taj čas su mi svakakve lude zamisli i pitanja letjela glavom.No, Snape je ovdje, u učionici.
-"Nitko nije gdje je trebao biti, zar ne?" rekao je glas ispred mene. Harry.
Što on zna o svemu ovome?Sigurno se još ljuti radi onoga s Georgom.
-"Nisi na nastavi?" pitala sam ga ustajući.
-"Nisi ni ti." pa da, nisam.
Pogled mi je pao na vrata iznad stepenica, na drugom kraju škole,koja su se otvarala.Profesorica McGonagall hodala je stepenicama.Povukla sam Harrya iza zida da nas ne vidi.Profesorica je izgledala zadovoljno, a izlazila je iz Dumbledorova kabineta.Nakon što je skrenula iza ugla Herry se naglo ustao, i ne okrećući se, nastavio u pravcu iz kojeg je došla McGonagall.
-"Kuda ideš?"pitala sam ga.
-"Mali posjet kabinetu ravnatelja."
-"Jesi li ti pri sebi, Herry?Znaš da ne smiješ..."
-"Dumbledore nije u školi, Kinssay"
-"Super.To znači da možeš u njegov kabinet?Osim toga kako znaš da nije..."
-"Šuti i dođi"
-"Ne idem!"
Trenutak smo mirno stajali .Povukao me za ruku, ne znam zašto sam ga poslušala, ali definitivno smo se morali požuriti.
Došli smo do kamene vodorge.Trebala nam je lozinka.
-"Sirovi gulaš."rekao je Harry i kamena vodorga odskočila je u stranu, a pokretne zavojite stube odvele su nas do hrastovih vrata.Nije mi bilo jasno zašto uopće idemo.
-"Želim ti nešto pokazati."rekao je Harry otvarajući vrata.Po prvi puta sam se nalazila u Dumbledorovom kabinetu.
-"Znam da ne bih smjeo provavljivati i da to nije baš lijepo... " rekao je pokazujući na policu punu pisama i papira.
-"ali uzmi ovo,"rekao je Harry stavljajući mi u ruke par pisma. -"Od Roberta Sumottya, te još nekih, čak se spominje Red Feniksa..."
-"Bio si već ovdje?I čitao ovo?" rekla sam s nevjericom.
-"Dumbledore mi ih je pokazao,prije nego što je otišao, jer se nadao da će mi pomoći...ako nagađmo istinu."
-"Kakvu istinu? O čemu pričaš?
-"Da se Timonus sprema za pohvat.Šta ja znam, da me ubije.Odbio sam svaku glupu zaštitu."
-"Hoćeš reći da se taj smrtonoša, Timonus na zadatku da te ubije?"
-"Slična priča svake godine." rekao je tiho, sebi u bradu.Ne, nije isto, ovo je drukčije!
-"Dumbledore je samo tako otišao, ostavivši te ovde,bez..."
-"Ne znam.Dogodilo se nešto hitno valjda.znaš da su me čak htjeli poslati iz Hogwartsa..."
-"Zašto si odbio sve zaštite?" pitala sam ga ozbiljnim tonom.Još sam uvijek držala papire u rukama.
-"Nisam htjeo da se diže prašina..."
-"Pa, Herry, što je s tobom?Ozbiljno..."
"Daj samo pročitaj ovo, možda ti odjednom sine." Pogledao je na pisma koje sam držala.



-

Sljedećeg dana Hermiona m je rekla da su se Herry i George opet svađali.Skoro sam poludila.George je totalno nevin!Kada god to kažem nekome naljute se na mene.Tako da sam im to jutro prešutla o sinsonaciji.
Naišla sam do Georga na holu pa smo otišli van.
-"Zašto...me svi optužuju?"
-"Ne optužuju te."rekla sam dok smo hodali po stazi koja je kružila oko Hogwartsa.Sunce je bilo jako,a krošnje drveća stvarale su ugodan hlad.Na licu mu se vidjela zabrinutost.
-"Na mojoj si strani?Taj Herry je nekako..."
-"...čudan u zadnje vrijeme,da. Ali,znaš ima i zašto. Mislimo da ga netko pokušava...ubiti."
Tada me pogledao vrlo čudno.Zbunjeno me pitao:
-"Zašto?"
Tada sam mu objasnila.Čak i ono o sinsonaciji.No nisam rekla da imam upute...Na kraju cijele šetnje promjenili smo temu.
-"Da li je što značio onaj poljubac?"
Bilo je to vrlo zeznuto budući da se zaista dugo nismo viđali.Normalno da je značio.Totalno sam se zaljubila, a sada mu to nikako ne mogu reći.Pogotovo kada sam iza ugla ugledala Harryevo lice. Stajao je sam, prekriženih ruku s ozbiljnim izgledom lica te optužujućim pogledom.Ma sve je već dosta svega skupa, boli me glava...Nisam ništa odgovorila Georgu.
-"Ej,čut ćemo se..."rekla sam odlazeći.
-"Ali da nebude da se uopće ne vidimo,ok?"rekao je kao šalu.
Imala sam osjećaj kao da je Herry psovao iza nas.Možda i ima pravo, ali mrzim kada me stavljaju iza dvije vatre.A možda sam samo zaljubljena pa neznam što radim.


-
Otvorila sam ladicu, svoju, u spavaonici tražeći Snapove papire.Pretražila sam je cijelu ali papira nije bilo.Pa...kako?
Totalno sam na rubu živaca.Velikim koracima, sva ljuta, dok mi je kosa prelazila preko lica, otišla sam do učionice starih runa(sljedećeg sata).Čovječe zašto je sve naopako?!
-"Gdje je Cho?" pitao me ron u prolazu. "...i što je s tobom?"
-"Pojma nemam gdje je."odgovorila sam u hodu.
-"Ali nema je čitav dan!"dodao je.Tada je stao.Okrenula sam se.
-"Oprosti...nije mi neki dan.Znaš li gdje su Snapovi papiri?"pitala sam ga.
-"Molim?" rekao je glas iza mene.Ma nemoguće! naježila sam se. To jest bio Snapov glas .Što on radi u ovom hodniku?
-"Kakvi papiri?Moji?O čemu pričaš Chang?" pitao me Snape.Joj mrzim kada me zovu isto kao i sestru, po prezimenu.
-"Ma, zadaća."rekao je ron i povukao me u stranu.
-"Papiri su kod Cho.Moramo razgovarati."rekao je tihim, ozbiljnim glasom.

Sljedećeg dana Hermiona m je rekla da su se Herry i George opet svađali.Skoro sam poludila.George je totalno nevin!Kada god to kažem nekome naljute se na mene.Tako da sam im to jutro prešutla o sinsonaciji.
Naišla sam do Georga na holu pa smo otišli van.
-"Zašto...me svi optužuju?"
-"Ne optužuju te."rekla sam dok smo hodali po stazi koja je kružila oko Hogwartsa.Sunce je bilo jako,a krošnje drveća stvarale su ugodan hlad.Na licu mu se vidjela zabrinutost.
-"Na mojoj si strani?Taj Herry je nekako..."
-"...čudan u zadnje vrijeme,da.Ali,znaš ima i zašto.Mislimo da ga netko pokušava...ubiti."
Tada me pogledao vrlo čudno.Zbunjeno me pitao:
-"Zašto?"
Tada sam mu objasnila.Čak i ono o sinsonaciji.No nisam rekla da imam upute...Na kraju cijele šetnje promjenili smo temu.
-"Da li je što značio onaj poljubac?"
Bilo je to vrlo zeznuto budući da se zaista dugo nismo viđali.Normalno da je značio.Totalno sam se zaljubila, a sada mu to nikako ne mogu reći.Pogotovo kada sam iza ugl

-"Molim?Kako nisu prazni?" začuđeno sam pogledala Rona.Tada mi je dao papire u ruke i rekao da se približim kaminu.I zaista,u blizini vatre mogla su se razaznati sitna slova.Ron je počeo čitati:
-"Alohomora- čarolija za otključavanje vrata.-Savladao.
Aparecium- čarolija koja nevidljivu tintu čini vidljivom.
Veritaserum- najmoćniji serum istine.-Napraviti.
Wingardium Leviosa- čarolija koje uzrokuje da stvari polete..."čitao je ron.
-"Pa to je popis čarolja!I sa strane što je Snape dodao tipa"savladao","napraviti serum istine"...tada je već bio dobar u napitcima,ali što nije znao da za to treba dozvola Ministarstva?""rekao je Harry bez previše oduševljenja.
-"Ima toga još.CIje stranice su pune čarolija...a ispod pišu točne upute kako se izvode,kojim pomakom štapića i sve..."dodao je Ron.
-"Tada su učili toliko čarolija?"pitala je Cho.
-"Sumljam,gle vidš ispod Avadru Kedvru....i kako se izvodi...to nisu učili na satu sigurno."rekla sam. Ron je dalje nastavio čitati popis čarolija:
-"...Da,Avada Kedavra- prokletstvo. Donosi trenutnu smrt uz bljesak zelene svjetlosti. Ničim se ne može zaustaviti. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva.-uputa važna iza.Vježbati."
-"Molim?Vježbati Avadru Kedavru?"
-"...Deletrius- čarolija koja čini da se stvar raspadne.-Znam
Disapparate- čarolija za nestajanje po želji-Uspio
Densaugeo- čarolija za rast zubi
Expecto patronum- čarolija za obranu od Dementora..."pročitao je Ron.
-"Znate koliko ovoga ima?"pitao nas je Ron gurnuvši mi u ruke papire.Spremila sam papire u džep jer su u taj trenutak u prostoriju ušla grupa učenika prve godine.Opet smo bili malo razočarani, jer su to ipak bile samo nake glupe čarolije.Dogovorili smo se da ćemo nastaviti ujutro te smo otišli do spavaonica.Prije nego što sam zaspala u sebi sam pročitala još par čarolija s popisa.Expelliarmus- čarolija koja uzrokuje čireve,
Imperius curse- čarolijaza potpunu kontrolu nad nekom osobom. Postiže se izgovaranjem riječi Imperio. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva.-Neznam Može joj se oduprijeti
Incendio- čarolija koja pali vatru,
Sinsonsa-čarolija za sinsoniranje-Vrlo povjerljivo,upute iza..."
-"Uputa za sinsoniranje?!"rekla sam i brzo prolistala par strana te došla do poglavlja upute.

-"Snape?Ma ne....Ne bi on,pa on nam je profesor!" rekla je Cho.Još mi je samo falilo da počme pričati da ja govorim o Snapu samo da bi branila Georga,za kojeg ona misli da je otrovao Harrya.Ali Harry nije tako reagirao.Znala sam da i on još sumlja na Georga, ali nekako se preplašio.
-"Harry,pa...moramo saznati istinu, ipak, ako je to točno,znate li što to znači?" rekla je Hermiona promatrajući Harrya koji je totalno zamišnjeno i odsutno gledao kroz prozor.
-"Da, to znači da se taj netko...nalazi u Hogwartsu, da idemo k njemu na Napitke i može pokušati bilo kad..." rekao je Ron pun samouvjerenosti i zvučalio je dosta hrabro.
-"Trebamo otkriti istinu...ili barem nekome reći,pa ovo nije mala stvar!"rekla je Aly.
Uto se Harry ustao te nam prišao:
-"Mene netko pokušava ubiti! A ja samo želim...."
-"..otići u prošlost,da."rekla je Cho pogledom koji mu je pokazao da ni ne pomišlja na to.
-"Smirite se! Jednostavno trebamo dokaze.Trebamo samo...razmišnjati i spriječiti." rekla je Hermiona već listajući po knjigama.Nitko nije bio smiren.Ron je kipio i lupao na sve strane.

-
Georga opet nisam vidjela.Zaboravio je? Tada je Cho dotrčala do mene i rekla mi 3. neverovatnu stvar,(prva je to s Harryem i otrovom,druga s Almom i putovanju kroz vrijeme)
-"Papiri....iz kutije...."pričala je ubrzano i vrlo zadihano.-"Nisu prazni!"rekla je a ja sam ju u čudu gledala.
-"Oni papiri?Pa kako..."rekla sam,ali tada me primila za ruku te povuklla.Otišle smo do tamo.U krugu oko kamina stajali su Aly, Hermiona, Harry i Ron.
-"Pogledaj.U blizini vatre pojave se slova..." započeo je Ron promatrajući papire koje je držao u rukama.

Tada sam, prije sastanka s Georgom, oti?la do Hagrida.Tako.
Hodala sam po mokroj, blatnjavoj travi, a vec se spustao mrak.Pokucala sam na njegova vrata, a otvorio mi je sa vrucim cajem u ruci i zacudenim osmjehom na licu.
-"Kiny!Udi!"rekao je.
Usla sam i primjetila puno cudnih ptica, par neobicnih jaja i Hegridovog psa.
-"To su zmajska jaja?pitala sam sjeduci u kauc.
-"Da, ali onih divovskih zmajeva.Jedva cekam da se izlegu."
-"I ja"
-"Cujem da si dobila zmajica,vrstu minbboriskih quffaza?"
-"Aha.Ako se to tako zove..."
-"A sto te dovodi ovamo?I gdje su Harry,Hermiona,Cho i Ron?Kako je Harry?Bolje?"obasuo me pitanjima srcuci caj.
"Da, Harryu je sada dobro.Ostali su u predvorju ili u spavaonicama.Ron je na kazni iz Starih runa.Dosla sam u vezi razgovora koji sam nedavno cula...Cula sam razgovor Snapa i nekoga drugog kako pricaju da ce se sinsonirati i...cak mislim da su spominjali neko ubojstvo...
-"Kiny, smiri se,sigurno nije..."
-"Znam sto sam cula.I..."Bas kada sam htjela ispricati o putovanju kroz vrijeme i Almi, sjetih se da nesmijem.Alma vec dugo nije dolazila,a pomalo smo poceli misliti da smo sve to umislili.Masta.
A Harry zadnjih dana razmislja samo o tome da se vrati u proslost i upozna roditelje.Razumijem ga i normalno je da to zeli, ali mislim da je to vrlo riskantno...Ali tu pricu s Almom u zadnje sam vrijeme pokusavala staviti sa strane, jer me brinuo taj razgovor...
-"Znas da je sinsoniranje...hm...malo drugacija vrsta teleportacije,ali to ne znaci da ce nekoga ubiti."rekao je Hagrid.
-"Mozda imas pravo.Takva mi je zbrka u glavi.Ali mozda i nije, jer u knjizi o Xinu,otrovu s kojim je Harry otrovan, pise da ga mogu napraviti sam vrlo,vrlo vjesti carobljaci ili oni koji se posebno time bave.Snape se bavi napitcima..."zapocela sam.
-"Kiny..." samo je izustio,bilo je ocito da u to ni pod kojim uvijetom ne zeli povjerovati.
-"To znaci...da su Snape i taj drugi isli otrovati...Harrya?"
-"Gluposti, oprosti,ali..."
-"I o tome su pricali kada su rekli prvi puta nije uspjelo?" pitala sam sama sebe,ne obaziruci se na Hagrida koji je okretao glavu.
Popila sam caj i jos o par stvari popricala s Hagridom prije nego sto sam otisla, ali ustvari sam gorila od zelje da to sto nagadam kazem Cho i Harryu i ostalima.Mozda je komadic zagonetke rijesen.Mozda se varam.
Ali ovo sto pretpostavljam nije imalo odgovore, i bilo je nevjerovatno.
Nisam bila svijesta opasnosti ni straha, ako nagadam tocno...Jer ce( ako se o tome radi) pokusati opet...

Vrtilo mi se u glavi.Koliko toga tako neobicnog...
Almi smo obecali da nikome necemo nista govoriti o tom ormaru i putu kroz vrijeme.Znali su samo Ron,Cho,Harry,Hermiona i ja.
-"Ali mozda bismo trebale reci Dumbledoru..."rekla je Hermiona za vrijeme rucka.
-"Ne!Obecali smo da cemo nas petero cuvati tu tajnu."rekao je Harry koji nije o nicem drugom razmisljao ovih dana.
-"Ipak se radi o Voldemortu,a mozemo otici u njegovo doba...kada je bio jos klinac...mozda bi ga Dumbledore mogao urazumiti i spasiti toliko zivota kojih je samo pregazio..."rekla je Cho koja se jos uvijek jako ljutila na mene, pa je izbjegavala moj pogled.
-"To ne bi nista rijesilo,jer prvo moramo saznati cija je prava sadašnjost! Kako ne razumijete,mozda smo mi budućnost, a ona sadašnjost!
A mozda smo mi u sadašnjosti,a ona u prošlosti.Taj ormar moza samo pokazuje prošlost,koja se ne moze mijenjati!
A mozda obrnuto,ona zivi u sadašnjosti,a mi se nismo jos ni rodili,a mozda i necemo..."rekla sam i prema njihovim licima i pogledima shvatila sam da me ne razumiju.Cho me pogledala kao ludaka a tada sam otisla.Mucila su me tolika pitanja.Sto Snape kani sinsonacijom?Koga namjeravaju ubiti i kako?Tko je covijek pod kapuljacom?Tko je Harrya gadao Nikossandrom?Tko ga je otrovao?Tko uistinu moze putovati ili samo vidjeti drugo doba,proslost i buducnost?Gdje smo mi?
-"Dugo se nismo vidjeli!" rekao je netko ispred mene.
-"George!Drago mi je sto te vidim!Toliko se toga dogadalo cijela zbrka..."
-"Evo one knjige iz knjiznice koja je ostala kod mene."rekao je i dao mi tu knjigu.Ma biti će sve dobro,vjeruj mi.Imam Povijest magije pa moram ići.Vidimo se ovdje...u 17,može?
-"OK."
Tada mi je prišla Cho.
-"Ziky napada McGonagllicu.Mislim da bi...."
Divnno.Samo mi je još i to trebalo.

Zagledala sam se kroz prozor pitajuci se:Stvari polaze naopako,toliko neobjašnjivih zagonetki da pomisliš da si u filmu.Nekoj tragediji...

Alohomora- čarolija za otključavanje vrata
Aparecium- čarolija koja nevidljivu tintu čini vidljivom
Apparate- čarolija koja služi da se čarobnjak prebaci na bilo koje mjesto. Ovo je zahtjevna čarolija i ne može se koristiti bez dozvole Ministarstva!
Avada Kedavra- prokletstvo. Donosi trenutnu smrt uz bljesak zelene svjetlosti. Ničim se ne može zaustaviti. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva.
Deletrius- čarolija koja čini da se stvar raspadne
Disapparate- čarolija za nestajanje po želji
Densaugeo- čarolija za rast zubi
Expecto patronum- čarolija za obranu od Dementora
Expelliarmus- čarolija koja uzrokuje čireve
Imperius curse- čarolijaza potpunu kontrolu nad nekom osobom. Postiže se izgovaranjem riječi Imperio. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva. Može joj se oduprijeti
Incendio- čarolija koja pali vatru
Jelli-Legs Jinx- čarolija od koje protivnikui klecaju koljena
Mobilarbus- čarolija za pomicanje stvari
Mobilicorpus- čarolija za pomicanje osobe koja ne može hodati
Nox- čarolija koja će ugasiti svjetlo čarobnog štapića
Obliviate- čarolija koja uzrokuje zaborav
Petrificus Totalus- Čarolija koja veže ruke i noge
Prior Incantato- naredba koja će razotkriti koje je čarolija čarobnjak bacio u posljednje vrijeme
Reductor curse- reci reducto kako bi se razbio tvrdi predmet
Relashio- čarolija koja će učiniti da osoba ispusti ono što drži
Reparo- čarolija koja popravlja razbijene stvari
Rictusempra- čarolija koja uzrokuje osjećaj škakljanja
Tarantallegra- čarolija koja uzrokuje plesanje
Veritaserum- najmoćniji serum istine. Može ga se koristiti samo uz dozvolu Ministarstva!
Wingardium Leviosa- čarolija koje uzrokuje da stvari polete

JUTRO
-"E...zjev...Hermiona sto je to sinsoniranje?"pitala sam Hermionu ujutro za doručkom.
Ona je živa enciklopedija.Sigurno će znati...
-"Telerpotacija, ali puno brža i unčikovitija od apartacije.Bila je vrlo popularna prije 30 godina,ali i tada su je rijetki znali izvesti."rekla je.
Nisam joj još rekla za onaj zagonetni razgovor jučer.Reći ću joj nakon doručka.Herry je vec sigurno rekao Ronu.Ni Rona ni njega nisam jutros vidjela.
-"Što bi se dogodilo

POČETAK
Toga sam se dana probudila rano.I osjećala sam da sam puna energije.Zjevnula sam i okrenula pogled prema svojoj sesti Cho.Spavala je jastukom preko glave.Uvijek tako spava.Danas je dosao taj dan.Nasmijala sam se,uzela plisanca i pogodila je:"Seko,dizi se,danas idemo u Hogwarts!"Koferi su vec bili spremni,kao i dorucak kojeg smo pojele na brzinu.
-
Vlak je kretao tocno u 13:00.Nalazile smo se na peronu broj devet i tri četvrt.Nisam ponjela sovu jer mogu bez nje-osim toga ima ju moja sestra a kad nam netko nesto šalje šalje njezinoj sovi. Ja imam macku Ree. Dok sam o svemu tome razmisljala prekinuo me sestrino pjevanje.
-"Šta ti ne znas šutiti?"
-"Ma sta te sve smeta!!!kolik je uopce sati?"
-"Samo malo...10 do 13! kasnimo,pozuri Cho!"
-"gdje je Ree? Reee! maco! "
-" Ne valjda! Gdje je ta munjena macka! sta ti uopce treba? samo stvara neprilike!Kiny, VLAK!"
Preplaseno sam gledala oko sebe.Kondukter je vikao -odbrojavao sekunde do polaska vlaka.Vlak ima svoj red.Ne moze krenuti kasnije zbog nas.A mi ne mozemo kao Harrry i Ron prije 4 godine-uzeti leteci auto.
Tako smo usle.Nadala sam se da ce se Ree znati vratiti kuci.
-"Žvaku?"ponudila mi je Cho dok se vlak prodrmao i krenuo uz tutnjajuci zvuk.
-"No,razvedri se,idemo u Hogwarts! a Ree ce se vretiti kući!

-



U VLAKU


Otisla sam do perona u kojem je bila Hermiona.Cho mi je rekla da je tamo.
pokucala sam i otvorila klizna vrata.Unutra su sjedili Ron,Hermiona i neki necko plave kose i ociju.Negdje sam ga vec vidjela...
-"Bok!" rekla sam sa smješkom.
Hermiona i ja smo se zagrlile.
-"Bok Kiny!kako te dugo nisam vidjela!Kako si?"
-"Super!joj kako je dobro vidjeti vas opet! hey,Ron pa tebe nisam pozdravila!a tko je to?"pitala sam Rona misleći na misa kojeg je drzao u rukama.Nije to bio Šugonja,naravno.
-"On je Gorge."
-"Bok Gorge" rekla sam dragajuci miša.
-"Ne,ne, nije miš gorge!mis je Cuki a on je Gorge,Kiny!"rekao je ron gledajuci dečka s plavom kosom...
Joj kako sam glupa!Sigurno sam skroz pocrvenjela...
-"Oprosti,ja sam Kiny!Stvarno nisam znala..."
-"Ma nema veze.Novi sam ovdje."Rekao je Gorge-plavokosi djecak*da neki ne misle-NIJE to onaj brat od Rona ..ovaj je novi...*.Sladak je pomislila sam.nije valjda da mi se sviđa....
"A gdje je Cho?"Pitao je Ron.
-"U nasoj kabini.Sada ce doci.A kad smo vec kod onih koji nisu ovdje,gdje je Harry?"upitala sam drzeci se za vrata.

-

Sada sam u svojoj kabini sa Cho.Saznala sam da je Harry već u Hogwartsu.Ali zasto i kako nitko nezna....Joj toliko toga ga želim pitati.zamisljeno gledam kroz prozor.Blizu smo.magla je vani.Okrenem pogled prema Cho.
Jedva ceka da sretne Harrya.Zavalila se u udoban stolac i jede čokoladu.
-"šta je?"
-"nista..."
Proslo je jos petnajstak minuta dok nismo napokon ugledale veliku,čarobnu skolu Hogwarts.Zajedno sa Ronom,Georgom i Hermionom sisle smo iz vlaka.George je nasmijao.Kako se ljepo smije! razmisljala sam dok smo hodala pa mokrome i blatnom putu.Velika vrata bila su svečano otvorena i nova godina učenja magije sluzbeno je započela.Dvorana je bila puna letećih spagica ili ko zna čega a zelene vatre davale su pomalo jeziv ugodaj.Dombledore je bas započeo svoj govor kada me netko gurnuo u leda.Okrenula sam se.
-"oh,to si ti!Bok Harry!"
-"Bok!A gdje je Cho?"
-"ha-ha!Da i ona jedva čeka da te vidi!eno je tamo,kraj stupa prica sa Hermionom."
-"...pa vam jos jedan put želim dobrodoslisu u novu skolsku godinu..."Pricao je Dombledore.

Bila sam nervozna.Nesto nije u redu.Ali sve moje brige nestale su kada sam ugledala Georga.
-" i kako ti se sviđa skola?"
-"odlično...Ja sam prije isao u Roddosin.Uopce se ne snalazim ovdje-toliko hodnika!"
-"Vidimo se sutra za doručkom.Pa cu ti pokazati skolu."Rekla sam smjeseci se.
-"Gle proglasenje u kojem su prvasici domovima! A...Pa u kojem si ti?" Pitala sam Gorga prolazeci rukom kroz kosu.
-"Aha...Mislim da ce me prozvati da dodem tamo...Tko je ona zena u crnom koja mase u nasem smjeru?"
-"Joj,to je profesorica McGonagall!Zove te,pozuri!"
Tako je sladak George spao u Slyther...Nisam mogla vjerovati.Ali dobro...
-


PRVI DAN


Te sam noci razmisljala samo o Goergu.Sviđa mi se...Ali nacin na koji smo se upoznali-zamjenila sam ga s mišem!
Probudila sam se jako zedna i umorna.Kasnila sam na dorucak.Pa zasto me Cho nije probudila?
Otrcala sam dolje i sjela kraj Hermione.
-"Zasto me nisi probudila?!" pitala sam Cho jeduci kroasan i nesto pjenusave cokolade.
-"Morala sam na jutarnji trening metloboja..."Rekla je ni ne gledajuci me.
-"Super,stvarno super!Pa i ja idem na metloboj! zasto me opet nisi probudila?"
-"Kiny,smiri se! niste ista grupa. Na treninzima si ti napredna!ne znas to?Jucer je to rekao Dombledore." rekla je Hermiona,ne obazirujuci se na Rona koji joj je slao puse preko stola.
-"Ne,nisam cula, pricala sam s Georgom...A gdje je on danas?"
-"Cini mi se da mi duguješ ispriku sto si me onako napala da te nisam probudila..a seko smijem te nekaj pitat?"
-"Da..." rekla sam pogledom trazeci Georga na stolu Slythera.
-"Jesi se ti u njega?"rekla je trazeci putar po stolu.
-"Sto?Ja?Ne...mislim...pa....ne!"
-"...jer mi je rekao da mu se svidas..."dodala je Cho.
-"Sto?Sta je rekao?To?Stvarno?Zezas me?"
-"Da,zezam te! A netko je zaljubljen!Hehe"
-"Ti mala..."


-
Za doruckom nisam srela Georga.Ustvari,cijeli doručak bio je kratak(vjerovatno jer sam kasnila) i na brzinu.
Prvi sat smo imali Proricanje Budućnosti.Moj osobno najdrazi.I svi su znali da mi to ide.Ali iskreno profa nema pojma...kako uvijek Harryu prorekne smrt...
Nakon sto nam je zadala zadatak da probamo predvidjeti svoju buducnost na par trenutaka uhvatio me grozan,jezivi osjećaj.Svakako mi se u buducnost spremalo nesto gadno.Nisam imala sange otkriti sto.Jos samo malo...
-"SSUUBBUUM..."osjetila sam udarac carolion Nikosarrando u leda.Pala sam sa stolice.Nisam znala sto se događa...


UDARAC

-
Kada sam s naporom otvorila oči, vjerovatno sat-dva nakon sto me čarolija pogodila shvatila sam da se nalazim u bolnici.Prvo sto sam ugledala je Harryevo lice.
-"Što se dogodilo?Tko me pogodio?"upitala sam ga.
-"Ne znam...Nitko ne zna,sjedila si u zadnjoj klupi,a nitko nije iza tebe nikoga primjetio.Tu čaroliju znaju rijetki,nitko od učenika,ali biti ces dobro jer je bitno da su te brzo odveli u bolnicu."
-"Kako to da si ti ovdje?"upitala sam ga promatrajuci bolnicu u kojoj sam,stvarno,prvi put.
-"Pa...sada imamo Čarobne napitke pa me Snape izbacio van.Dosao sam vidjeti kako si.Bili su svi ovdje,a Cho je čak plakala.Hermiona je vec optuzila 8 profesora.A dosao je i onaj George..."
-"ah.E,a zasto si ti došao ranije u Hogwarts?Rekli sa mi u vlaku..."
-"Ne bih smio o tome pricati,ali naravno da cu ti reci.Dumbledore me pozvao na posebnu obuku obrane od mracnih sila.Čarolije koje su teške,a ja neke mogu izvesti.Timonus ...ce se pobrinuti da iz Hogwartsa ne izadem... živ...

Tada se čulo naglo otvaranje vrata i pofesorica McGonall ude.Glasnim koracima prisla je mom krevetu.
-"Kako si Kinssay?"
-"Mnogo bolje"
Tko bi mogao biti Timonus?Sta je sad pak to?Nije li Voldemort taj koji ima cilj ubiti Harrya?Da sam Herrya bar to odmah mogla pitati.Jer je sljedece minute,na zapovijed profesorice Mcgonall vec bio vani.Pitati cu ga kad ga sretnem.
Nakon zvona za odmor u sobu su ušli Ron,Cho i Hermiona.
-"Jesi dobro?Boli li te šta?"Pitala me Cho
-"Super sam,ne brini."
-"Da to nije učinio Snape?onako suljao se,puzio i bum!A mozda je i koji od duhova..."zaključivala je Hermiona.
To nas je sve nasmijalo.Napisala sam svu zadacu lezeci tamo jos par sati.Bilo mi je to čudno.Zasto bi mene itko isao gađati Nikosarrandom u leda.Tko zna tu čaroliju uopce?

Na Travarstvu Hermiona je sve znala.A ja sam shvatila da se blizi srijeda! Metlobojska utakmica!
-"Nismo bas spremni ali čim u nasoj ekipi igra Herry nepobjedivi smo!"vikala je Cho u blizini svog decka(Harrya) iz razloga da je čuje.
-"Protiv koga igrate?"pitala me Hermiona za ručkom.
-"Slythertona..."rekla je Cho grleći Harrya.
-" Propustila sam par treninga.Mozda cu danas u slobodno vrijeme letjeti oko terena ides i ti Ron?"
-"Idem.vidimo se onda tamo.Ali mislim da nemamo sanse ni s Harryem(ovo posljednje je naglasio gledajuci u Cho vjerovatno iz ljubomore sto njega nije spomenula).
-"Zašto?"upita Hermiona.
-"Vidio sam kako igra onaj novi iz Slythertona,onaj George.Fantastičan je."


-
Dan je bio vedar.Ron i ja smo se spremali poletjeti i malo vježbati kad kad smo spazili Malfoya i ostalie Slytherte.Vjerovatno su imali trening.Ron je posudio rezevnu loptu pa smo se počeli pokraj terena loviti i međusobno igrati.
-"Bok.Kako si?"
Okrenula sam se i svhatila-George!
-"Bok.Nisi na treningu?"pitala sam jedva odrzavajuci ravnotezu na metli.
-"Ma poluvrijeme.I ti igras metloboj?"pitao me vrlo nesiguran.
-"A sto si mislio?Ima dres i metlu,15metara je u zraku i što? navijačica je?"viknuo je bijesno Ron.
-"Ron,nemoj biti takav!Šta ti je?"Šapnula sam Ronu koji se naglo približio.
Spustila sam se na tlo a zamnom su se George i Ron prepirali oko sutrasnje utakmice.
Tada su stigli Malfoy i neki igrači.
-"Pobijediti cemo vas bez problema,pogotovo ako ce Ron kao i prošle utakmice davati autogolove.Heheheehe..."vikao je Malfoy.
-"Ne znas tko je gluplji-ti ili ova lopta!" Ron se naljutio.Počeo se svadati
Jedino samo George i ja pokušali smiriti stanje.
Sutrašnja utakmica proći ce burno.Ne bi me čudilo ni ako netko strada.

-



Počeo je ručak.Svi smo mrzovoljni pred utakmicu.
-"Dodaj mi sol."rekla sam Cho koja je sjedila preko puta mene.
-"Uzmi si ju sama."rekla je.Očito je bilo da se ljuti.
-"Zasto si takva?Nisi fer."
-"Zasto mi nisi dala da letim na tvojoj metli?"pitala me i pogledala oštrim pogledom.
-"Znaci o tome se radi?Jos si uvijek ljuta zbog toga?"
-"A zasto te smeta sve sto ja radim,zasto ne cijenis nista sto napravim???"
Ma o čemu ona priča?Žao mi je ako je tako.Ali...
-"Da,ono s Gihffxom?Zasto si svima..."
Aha.Ljuti se zato sto joj nisam priznala da je vrhunska spravljačica glupog napitka na travarstvu!
-"Živčana si nesto ovih dana ili te nesto muči?"pitala sam ju.Zasto se tako ljuti na mene?
-"Ti...!"Viknula je,ustala se od stola i otišla.
Ja nisam fer.To mi je ipak sestra...Harry je pošao za njom.Hermiona me također oštro pogledala i otišla.A Ron mi je samo rakao:"Ne biste se trebale svađati Kiny!"
Odlično! Digla sam se sa stolca i otrčala kroz velike stepenice van na dvorište.Sjela sam na kameni zidić.Sunce je bilo jako.Trebam o svemu promisliti.



UTAKMICA

Nakon one male svade s Cho nisam bila dobre volje.Ron,Harry i Hermiona su me izbjegavali.
Trener je viknuo:-"KInssay!" pa sam se trgnula iz misli.Razgibavanje pred utakmicu je zavrsilo.Ron se odjednom stvori ispred mene.
-"Sretno!"
To je bilo lijepo od njega.
S obzirom na ovu bijednu sitvaciju.Izlazimo van na teren i primjetim Cho.Ljutila se.
-"Pa sto da joj radim?Nema pravo biti takva!"rekla sam slucajno naglas.
Drugi val pljeskanja i vikanja je zapocelo.Slyrethoni su izasli.Kapetani Flint i Wood se rukuju.
-"Na moj zvizduk krenite",rece Madame Hooch."Tri...dva...jedan..."Lopte su bacene.
Vrijeme da poletimo.Sada smo svi u zraku,a Harry vec leti naokolo u potrazi za zvrckom.Okrznula sam se s Georgom.Ne s Ronovim bratom Georgom nego Georgom kojeg sam upoznala u vlaku,slatkog Georga.
-"Oprosti."Imao je maljac.-"Dodi danas u dvoriste nakon utakmice."rekao je.
Pocela je kisa.Razmisljala sam o njgovom pozivu.
Teske kapi padale su mi po licu.Fred mi je dodao maljac.Letjela sam i prebacila maljc kroz krug-Sada su Slytherini vodili sezdeset prema deset.Sve se brzo odigrlao.Malfoy je vrijedao svakoga koga je stigao, a Slytherini su bili u prednosti.Cho je bila cudna.Nije zabila ni jedan...-"Tri minute do kraja!"vikala je Madame Hooch. Sada smo izjednaceni.Opet sam imala maljac.Jurila sam ravno da dam pobjednicki gol.Htjela sam ga baciti ali tad spazih Cho iza mene.Gledala me.Ocekivala je da pogodim...Ali naglo sam se okrenula..Htjela sam joj pokazati da nisam najbolja.Htjela sam njoj dati prilikuJurila sam prema njoj.Publika se cudila sto ja to radim i odbrojavala sekunde.Kisa ja pljuštala na sve strane.
-"Kiny!Sto radis?!"vikao je Harry.

-"Evo Cho-ti zabi!" i dala sam joj loptu.
Nasmijala se i nadala sam se da ce uspijeti i da ce napokon shvatiti da se nema razloga ljutiti...
Jurila je ravno.Savrseno je letjela.I puca...!
Promasaj...
Svi su bili ljuti na mene,pa i Cho.
-"Zasto radis gluposti Kinssay?"vikao je Fred.
-"Znas da ona nije za zabijanje!!! ona je tragac!Upropastila si posljednju priliku za pobjedu!!!"ljutito se derao trener.
-"Sto si htjela time postici?Da dokazes da bi ti pogodila?" rekao je Harry.
-"Znala si da cu promasiti jeli tako?Zato si mi dodala loptu!"rekla je Cho sa suzama u ocima.
Otrcala sam van.Bila sam ljuta na sve.Nije me bilo briga za kisu i oluju.
I evo Georga...
-"zasto je sve tako naopako?Mislim na Cho..."pitala sam ga.
-"Ma biti ce sve ok."
I tada...Poljubio me.Bila sam u oblacima..Toga sam trenutka zavoljela kišu i svaku kapljicu koja je pala na nas....


-
Sutradan ujutro probudilo me Choino lupanje po sobi.Uzela je vestu sa kreveta i obukla ju.
-"Prokleti George!"rekla je bijesno.
I zalupila vratima te izasla van.Sto sad pak ima protiv njega?
Na brzinu sam se obukla i pojurila stepenicama.Svi ucenici trcali su prema metlobojskom terenu.
-"Sto se dogada?"pitala sam Hermionu.
-"Ne znas?Harry i George su se potukli.Gadno.Herry je u bolnici! George ga je napao Nikosarrandrom.Onom kletvom s kojom si i ti onaj put pogodena..."
-"Ne...ne mogu vjerovati!George to ne bi ucinio!"rekla sam.
-"Jadan Herry!"jecala je Cho.
-"Zasto su se potukli?"pitala sam nervozno.
-"Ne znam...vjerovatno oko toga tko ce imato loptu...svada je prerasla u tucnjavu...prvo su se gadali manjim carolijama.ali to sto je George ucinio..."
-"Pa zasto nedaju da vidimo Harrya?!Koja je to..."urlao je Ron.
-"George te pogodio.Kao i harrya."
-"Nije!Lazete!"bila sam zbunjena...


-
Herrya smo mogli posjetiti tek popodne.Ima gadne ozljede.Nisu se smjeli potuci!Ali nisam vjerovala da ga je George pogodio makar je to Herry stalno tvrdio.
Popodne sam srela Georga.
-"Zasto si to ucinio?!"pitala sam ga.
-"Nisam!Vjeruj mi!Niti ne znam tu caroliju!Istina da smo se svadali i to...ali nisam zaista...nikada ne bih to ucinio!"
-"Nije to on ucinio.Dao sam mu serum istine i nije."rekla je proesorica McGonagall prolazeci pokraj nas s zamisljenim pogledom.
Sigurno su svi profesori i Dombledore na nogama.Drugi napad Nikosarrandrom a ne zna se nista.
Dako mi je drago sto to nije George...


-

Blizio se moj rodendan.To mi je malo poboljsalo raspolozenje.Htijela bih napraviti tulum.
Samo kad bi se i Cho prestala duriti i kada bi nasli krivca za Nikosando sve bi bilo odlicno...E i da se Herry i George pomire...
-"Jesi li ti luda?"napadne me Cho.-"Zaista te uvjerio da on nije s tim gadao i tebe i harrya?"gledala me tocno u oci.
-"Znam da to harry tvrdi,ali..."rekla sam cak u strahu da me Cho ne napadne.
-"Ma daj Kiny!Saberi se!Zastone shvacas?"rekla je Hermiona.
Cho me smatrala budalom kao i ostali.Zaista ne znam sto se dogada, ali to kako je Harry reagirao...
-"Ne vjerujes mi?Sada ste se udruzili! " ljutito me gledao.
-"Sto je vama?Pa nisam se s nikim udruzila,ne branim nikoga..."
-"Ako njemu vjerujes vise nego Harryu..."rekla mi je Cho.
Bila sam rezapeta izmedu decka kojeg volim ali mu i vjerujem,prijatelja od malih nogu i sestre.
-"Sto da radim George?"
-"Pomiri se s njima.Nije to vazno.Neka misle sto hoce.Nemoj sad zbog mene..."
-"Pozvati cu vas sve na tulum za moj rodendan.U subotu..."
-"Nemoj pozvati mene, Kiny.Znas kako ce reagirati kada me vide."
-"Ne ljute se oni toliko na tebe.Hermiona mi je jucer objasnila.Cho se ljuti sto njima ne vjerujem,a Herry isto.Nije to toliko strasna kletva nista tako opasno ali to sto sam ja na "tvojoj strani"...
-"Doci cu onda...samo...ali ti mi vjerujes jeli tako? da to nisam ucinio?"
-"Da..."
Tada sam otrcala do spavaonice i svima rekla svoj plan:tulum.
Pa ipak mi je to rodendan.Nitko nije zaboravio.I svi ce doci...


TULUM

Nisam htjela pozvati puno ljudi.Nije to neki pravi tulum više kao proslava.Ron,Hermiona,Harry,George,Cho,ali i nesto ljudi koje sam nedavno srela:Aly(alien),Tom,Isabell,Lendora ali njih cu vam detaljnije opisati suta.
Tako da nas ustvari nije bilo mnogo.
Baloni su bili posvuda,a Aly je čak ponjela neke šarene letece čokoladne(njam) trakice...Bilo je svačega...hrane i pića...
Muzika je bila glasna i nadali smo se da to nitko od profesora nece primjetiti.Dobila sam brdo poklona.
Ali da ne duljim...
Herry i George slali su si ratne poglede,ali baram je situacija s Cho krenula na bolje.
-"I kako ti se svida moj poklon?"pitao me Harry.
-"Super je.Kako si znao da volim zmajeve?"
Kupio mi je-ne biste vjerovali-jaje zmaja ali onog sitnog,velicine miša.Bezopasnog.

-"Hagrid mi je davao savjete..."poceo je Harry.
-"Ali znas tu vrstu,krepat ce za mjesec dana..."pricao je Ron s punim ustima čipsa.
-"Ron!Bas si bezobziran prema zivotinji ...Makar to bio zmaj..."lijepo mu je rekla Hermiona.
Igrali smo igru prerusavanja i imitiranja profesora.Ron je odlicno odglumio Snapa.
Onda smo se svi gadali jactucima-pomičući ih čarolijama.
Bilo je super.Do tada...
-"Harry!!!"viknula je Cho trceci prema Harryu koji je odjednom,kao u nesvijest pao na pod.
-"Probudi se!Što mu je?"vikala je Cho.
-"Diše"ustanovio je George,"Ali noge mu trne..."
-"Molim?Pozovite...bilo koga!"vikao je svatko na svoju stranu.
-"Što se dogodilo?"upao je Snape.Svi smo se preplasili.
Tulum je bio gotov.Ali sada je bitan Harry...
-"Pa on je napola leden!Brzo,u bolnicu!"rekao je Snape.
Onda se sve brzo odigralo.
-"Što se dogada?Što mu je?"Cho je pitala Dumbledora pred bolnicom,pola sata nakon sto je Harry pao.
Dombledore je izgledao zabrinut i nervozan.
Svi su znali da je nesto gadno.
-"Je li...sto pojeo?"pitao je Dumbledore.
-"Normalno da je."rekao je nervozno Ron.
Uto je do nas dotrčala,sva u panici, profesorica McGonagall.
-"Dokazano je...u čaši...Xin...!"kada je to rekla oči su joj se napunile suzama,a Dombledore je zastao da dode do daha...
-"Hoce li nam netko reci što se dogada?" molila je Cho.
-"Slusajte,Xin je otrov...Harry umire..."
-"NE!!!" povikalo je nas deset.
Ovo se ne događa,ovo se ne događa,ponavljala sam si dok sam grlila Cho koja je plakala...



HARRY U BOLNICI

Cijela je skola bila na nogama.Svi su bili u soku.Profesori i ministarstvo magije pretspitavali su ucenike o tome.Nas 10,bili smo u Dumbledorovom kabinetu iako smo zeljeli biti uz Harrya.
-"Ima li sanse da prezivi?"pitao je Ron sav u panici.
-"Mozda nece odmah...mozda,ako nije popio puno,samo ce pasti u komu..."
Culo je Choino jecanje.
-"Ali sve je to vrlo nepredvidivo..."
-"A kada bi mogla ta koma proci?"pitala je Aly.
-"Nisam li rekao da je nepredvidivo?"
-"Ovako...tko je od vas to ucinio?"pitao je Dumbledore prolazeci pogledom sve nas.Zavladala je tisina.
Tko bi uopce takvo sto mogao uciniti?
-"...jedino ste vi bili tamo..."
Uto je u kabinet upao Snape.
-"Pozurite!"
Tada su nas pusitili kao i druge,do Harrya.
Sav se tresao i znoio.Nije mogao govoriti-jedva je drzao oci otvorene.
Cho ga je zagrlila,a ovoga su puta svima potekle suze.
-"Nece umrijeti..."zapocela je sijeda gospoda nova doktorica valjda.
Svi su zaustavili dah.
-"Ali se iz kome mozda sljedecih par mjeseci nece probuditi..."
I to je dobra vijest.Inace kome mogu trajati godinama...

Ron,Hermiona,Harry,George,Cho,Aly(alien),Peter,Isabell,Lendora otisli smo u spavaonicu.
Hodnicima su nas svi cudno gledali.Sada da vam predstavim one koje neznate:
Aly je cura s kojomme ustvari upoznala Cho prije par mjeseci.Voli se smijati i saliti super je.A ona i Hermiona idu na dodatne satove "za napredne".Otuda ju i Hermiona zna.
Peter je Ronov prijatelj s metloboja.Ne znam ga bas dobro,ali je ok.
Leni-griffindorka brat joj je Malfoy ali ona je super.Isabell sam upoznala preko Harrya ide u griffindor
.Zmajić,koji sam dobila od Harrya na poklon izlegao se jutros.Sladak je.

Svaka vrsta tog zmajica (zaboravih kako se zove vrsta ako vas zanima pitati cu Hernionu)
Ali znam da se nikad ne zna kakve ce boje biti niti koja ce mu biti ona "cudna strana".Svaki je drugaciji.I svaki je "lud" na svoju stranu:moj je vrlo emotivan,osvetoljubiv i stalno hoce da mu tepam!ili da ga hvalim!Sjedi mi na ramenu i u zadnje vrijeme uci rigati vatru.Sto me plasi jer se brinem za svoju kosu-za sada me samo grebe kad nije sretan.Nazvala sam ga Ziky.
Popodne smo opet otisli do Harrya.Nije se micao,cak bi se moglo reci da spava...
-"Cho,je li ti Harry rekao tko je Timonus?"pitala sam je dok smo bile vani,na dvoristu.
-"Da,neki Voldemortov smrtonosa...zasto pitas?"
-"Tako.Razmisljam..."
George i ja smo zajedno otisli u knjiznicu traziti knjigu o otrovu s kojim je Herry otrovan-Xin.
i nakon 3 sata nasli smo je.


-
KUTIJA

Ovih dana nizasto nemam vremene,profesori nas dave testovima.Čak ni knjigu iz knjiznice nismo stigli pogledati.
Harryu nije ništa bolje.Posjećujemo ga svaki dan.
Boli me glava i spava mi se.Sinoć sam dugo ostala budna.Nisam mogla zaspati.
Ron je pronasao nekakvu kutiju prekjucer.Isprva se činila običnom,starom,drvenom kutijom za olovke.
Ali,mnogo je više.Zagonetni poklopac koji ne mozemo otvoriti nas je izludio.Ali ono što je čini čudnom su inicijali profesora Snapa i njegovo puno ime na poklopcu.Zastitio ju je čarolijom sigurno.Zato se ne moze otvoriti.
Snapova začarana kutija za olovke?
Ron ju je pronasao loveći mog Zikya po najdubljim rupama pločica u WC-u.U kutiji ima nešto unutra,ali po zvuku kada je protresemo znamo da nisu olovke nego nešto puno lakše.
Uz one zvukove zavijanja nekog psa vani,ta kutija je glavni razlog zasto tada nisam zaspala.Moram skužiti kako se otvara.
Moramo otkriti način...

Je li moguće da je to Snapova kutija iz doba kada je bio učenik,star kao mi?





-
HARRY JE BOLJE

Nakon ručka Aly i ja smo pokušavale otvoriti tu kutiju.
-"Probala si sa svim čarolijama?"pitala sam ju već pomalo umorna.
-"Aha.Ovo je začarano.Trebamo znati s čim da bismo smislile protučaroliju.
A što je s onom knjigom koju ste ti i George posudili iz knjinice?Ono s otrovom..." pitala me.
-"Kod njega.U zadnje vrijeme ga nažalost ne stignem viđati često...Ali doći će danas kad budemo išli u posjet Harryu.Njemu još nisam stigla reći za kutiju..."
-"Ni nemoj"rekao je Ron,"ja sam ju našao i molim te da mu je ni ne spominješ!"
-"Dobro..."
-"Cure,Harry je bolje!!!Nije skroz u komi...priča...I nema više opasnosti...!"Uletjela je Cho sva vesela.
Potrčale smo za njom do bolnice.I Harry je stvarno bolje iako je još uvijek skroz blijed i izgleda iscrpljeno.
-"Za dlaku se izvukao.Ovo bi se moglo nazvati i čudom,Potter"pričala je profesorica McGonagall.
-"Kada cu moći...na nastavu?"pitao je skroz promuklim glasom.
-"Ej,pa ti si za dlaku izbjegao smrt...Ti ćes biti još2,3 tjedna ovdje!" rekla je ona nova doktorica.
-"Harry...tako nam je drago što si dobro!"rekla sam i kao i ostali,zagrlila ga.
-"Da,tko bi bio kapetan metlobojske ekipe?"rekao je Ron šaleći se.Svi smo se nasmijali.
George je uprevo ušao.
-"Netko me pokušao ubiti...a to si bio ti George!Ti si me otrovao..."rekao je Harry šaptom.
Ne opet,pomislila sam.
-"Herry,meni je žao ako ti tako misliš"počeo je George ali onda ga je prekinula profesorica McGonagall predosjećajući svađu:-"Imate čarobne napitke...Požurite!"rerkla je i mi smo morali izaći.
-"Potter,zašto mislite da je on to učinio?"
-"Nemam dokaze,ali znam da je!I on me gađao Nikosarrandrom...i probati će opet..."
-"Smirite se! Trebate se odmoriti...raspravljat cemo o tome popodne"rekla je profesorica i sva nervozna izašla.

-"Znala sam da je to George!"bijesno je govorila Cho dak smo hodali hodnikom.
-"Nije!"
-"Kiny!?! Nemoj mi reći da ga opet braniš!"
-"Harry je umoran i ne zna što priča.."
-"Kako možeš biti takva?"
-"Hej,vas dvije dosta!"rekla je Aly u zadnji čas dok smo ulazile u Snapovu učionicu.
-"Nikada nećemo otvoriti onu glupu kutiju!šapnula sam Aly u uho,nastojeći promjeniti temu.
-"Hoćemo.Pitati ćemo Snapa."rekla je dižući ruku u zrak.
Molim? Šta ona radi?
-"Što?!Pitati ćes Snapa kako se otvara njegova kutija?!"rekla sam i nadam se da me nitko nije čuo.
-"Profesore....koja vam je najdraža čarolija zaključavanja?"pitala ga je.
Uh.Odahnula sam.
-"Ne znam ni otkud ti to,ni zašto ti to treba Alyson!"rekao je dubokim,strogim glasom.
-"Pišem referat o.. tome... što profesori vole." dobro se izvukla.
Zasto se toga ranije nismo sjetile?
-"To bi onda bila...Confison Trosiolla."
Bravo Aly! Ako je Snape tom čarolijom zaključao kutiju neće biti teško otkriti protučaroliju!



RAZGOVOR

Proslo je 3 tjedna otkad je Hermiona napokon nije uspjela otkriti na koji se nacin izvodi protucarolija.
Bilo je to jucer,navecer kada smo to napokon docekali.Iznenadenje je kratko trajalo.
-"Što je ovo?"
-"Puno praznih papira?"
Kutija je bila puna prasine i starih,zamotanih papira...
-"Ne mogu vjerovati!Toliko muke za ovo?"
Svi su bili razocarani.
Cho i ja smo se opet posvađale a Ziky se jako ljuti na mene.

-
Hodam ovih hodnikom Hogwartsa,makar je vec ponoc,i znam da nesmijem u ovo doba,ali jednostavno trebam posloziti stvari u glavi.
-"Ne moze to tako!" rekao je neki dubok poznat glas.
Snapov.Priblizila sam se i sakrila iza nekog stupa.Bio je mrak,ali sam ipak mogla razaznati 2 pomalo jeziva sjene,
-"Idemo do mog kabineta"predlozio je Snape,ovome drugom koji je nosio kapuljaču,te je okrenuo glavuu desnu i lijevu stranu kao da provjerava nije li ga netko čuo.Prosli su tik do mene ,a ja sam se bojala da se Snapova ili glava ovog drugog ne okrene unatrag i ne primjeti me.Dosli su do kabineta i Snape je kljucem otvorio vrata.Bila sam 3 metra dalje od njih i pokušavala sam disati što tiše.Nakon što su ušli,prislonila sam uho na vrata iako je dio mene želio pobjeći.
-"Požurit ću...znam da nije uspjelo..." rekao je drugi glaskoji mi se učinio poznatim.
-"Ne može čekati!" viknuo je Snape.
-"Ne mogu sam.Mozeš li upotrijebiti apartaciju?"
-"Ne budalo!Dumbledore bi primjetio..."
-"A sinsonaciju?"
-"Pa...mogu...osim ako...znas sto se dogada ako se netko drugi sinsonira u isto vrijeme.
Ali nitko to ne zna.To samo znali samo mi,a nikome nismo odali...to je siguran put...polagana smrt..."

Čula sam korake prema vratima.NIsam mogla pobjeci.
Tada me nesto snazno zgrabilo i gurnulo te mi na trenutak pokrilo oči.Naglo sam ih otvorila.
Čula sam disanje iza sebe.Vrata su se otvarala.Čučala sam pola metra od vrata i ako izađu,sigurno ce me primjetiti.
Izasao je drugi čovjek samo je skrenuo,a njegov mi je plast prošao po glavi.
Nije me vidio.Ali kako?
Okrenula sam se.
-"Herry!"
Čučao je do mene,a bili smo ogrnuti njegovim plastem nevidljivosti.
-"Zato nas nije vidio!A jesi li čuo...otkad si ovdje?"
-"Otkad i ti.Stajao sam tu,tik do tebe samo ogrnut plastem.Kada su se vrata pocela otvarati,potrcao sam i zagrnuo te plastem da te ne primjete.Kako si mislila pobjeci bez da te primjete stojeci tik na vratima Kiny?"
-"Hvala.A nisi li trebao biti u bolnici?"
-"Dobro sam.Pusti sad to..."
-"Ujutro moramo svima reći..."

ORMAR
-
Bas kada sam pomislila da bismo trebali otici, za slucaj da Snape ne izade Harry je sapnuo:
-"Tiho Kiny,nesto sam cuo.Odmakni se!"
Zacudeno sam pogledala u stari ormar koji se nalazio do nas.Tada sam i ja zacula korake.Vrata su se otvorila, a Herry je podigao stapic.
Cura,smede kose i ociju izasla je promatrajuci Harrya.
-"Tko si ti?" pitao je.
-"James...?" rekla je na trenutak maknuvsi pogled s Harrya.

Harry ju je zacudeno pogledao,jer se sjetio svoga oca,a onda jos nervoznije izustio:
-"Otkud znas Jamesa?"
-"Pa, James i ja smo zajedno u Gryfindorima. Isto kao i Sirius, Miranda, Jack i ostali."rekla je pogledom pretrazujuci hodnik kao da se u njemu nalazi prvi put.
-"Poznajes Siriusa Blacka?"
-"Pa, naravno. Neko vrijeme smo cak bili zajedno... Otkud ih ti znas?"pitala je pogledavsi me dok sam ja samo promatrala ovu vrlo neobicnu situaciju. Cura je bila stara kao mi,ali sigurno nije odavde...ali otkud zna...
-"A poznajes li Lily? Lily Potter?"
-"Da, poznajem Lily! Zajedno dijelimo spavaonicu! Ali ona se ne preziva Potter... Osim ako se neće udati za..."
-"...moga oca."rekao je Harry.Svi smo bili vrlo zbunjeni.
-"Harry, da nije ona dosla iz proslosti...?" pitala sam Harrya koji je bio totalno izbezumljen.
Toliko se stvari dogodilo nocas,a da je netko stigao iz proslosti,zaista nisam mogla vjermovati...
-"Ne, ja sam dosla iz..." okrenula sam se prema ormaru "...ormara. Koja je ovo godina? Tko je ravnatelj Hogwartsa?"
-"Dumbledore. Albus Dumbledore."
-"A tko si ti?" pitala je Harrya.
-"On je jedini koji je preživio smrtonosnu kletvu Avada Kedavru od Lorda Voldemorta.." rekla sam.
-"Lord Voldemort... Mislis Tom Riddle?" Svi smo bili skroz zbunjeni.Ona je sigurno iz proslosti.
-"Pa...ja sam Kiny!"pozdravila sam je i pruzila joj ruku.
-"Ja sam Alma...Wood."
Tada vise nismo mogli ostati na hodniku,Snape je izlazio iz kabineta.Potrcali smo do spavaonice.
-"Ali si iz Hogwartsa,zar ne?"
-"Da,ali koliko,40 godina prije vas?" svima je to zvucalo nevjerovatno. Usli smo,svi zadihani,a Hermiona nas je ljutito pogledala.
-"Ja spavam, vi..."
-"Hermiona,dizi se!"viknuo je Harry.
-"Cekaj,prvo sto sam te htjela pitati:sto je to sinsoniranje i sto se desava kada se dvoje ljudi u isto vrijeme..."pitala sam Hermionu,pokusavajuci sve redom saznati.
-"A ona,ona je iz proslosti!"viknuo je Harry pokazujuci na Almu.
-"Jeli ja sanjam?"pitala je, ustajuci iz kraveta.
-"Vi ste svi ludi"dodala je.-"Prvo sinsoniranje je teleporatacija ali je mnogo ucinkovitije i bolje od apartacije...bila je popularna prije 30 godina ali i tada su je vrlo rijetki znali izvesti,danas nitko,ali vecinom su je koristili crni carobnjaci iako nema veze s crnom magijom...a ako se netko sinsonira u isto vrijeme zajedno ce se stvoriti na istome mjestu,ako se netko npr.sinsonira u dvoriste a netko u spavaonicu,u isto vrijeme,otici ce zajedno ili u spavaonicu ili u dvoriste....jos pitanja? mogu u krevet?"rekla je,dok sam ja nesto od toga zapisala u biljeznicu.
-"To sada nije najvaznije!viknuo je Harry.
Alma je citavo vrijeme promatrala sve oko sebe.Bila je zbunjena,a ovo je ocito najveci šok bas za nju.
-"Dakle ti si sin...Jamesa i Lily?A Tom te napao Avadrom Kedavrom?A ti si prezivio?"pitala je.
-"Da,ali ga ovdje zovi Voldemort...on je i...ubio boje roditelje..."
-"Ne...kako je to moguce?"
-"Gospdar tame..."rekla sam pogledavajuci Hermionu koja je drzala sirom otvorene oci i napravila neku zbunjenu facu.
Tada smo joj objasnili sve sto smo znali,i o Snapu i kabinetu i o Almi...
Trebalo nam je dugih sat vremena.
Nocas se dogodilo toliko nevjerovatnih stvari,da smo o njima raspravljali citavu noc.
-"Ujutro...cu se morati vratiti u svoje vrijeme,jer su vjerovatno proglasili moj nestanak,ali vratiti cu se-imam kljuc..."


-

Vrtilo mi se u glavi.Koliko toga tako neobicnog...
Almi smo obecali da nikome necemo nista govoriti o tom ormaru i putu kroz vrijeme.Znali su samo Ron,Cho,Harry,Hermiona i ja.
-"Ali mozda bismo trebale reci Dumbledoru..."rekla je Hermiona za vrijeme rucka.
-"Ne!Obecali smo da cemo nas petero cuvati tu tajnu."rekao je Harry koji nije o nicem drugom razmisljao ovih dana.
-"Ipak se radi o Voldemortu,a mozemo otici u njegovo doba...kada je bio jos klinac...mozda bi ga Dumbledore mogao urazumiti i spasiti toliko zivota kojih je samo pregazio..."rekla je Cho koja se jos uvijek jako ljutila na mene, pa je izbjegavala moj pogled.
-"To ne bi nista rijesilo,jer prvo moramo saznati cija je prava sadašnjost! Kako ne razumijete,mozda smo mi budućnost, a ona sadašnjost!
A mozda smo mi u sadašnjosti,a ona u prošlosti.Taj ormar moza samo pokazuje prošlost,koja se ne moze mijenjati!
A mozda obrnuto,ona zivi u sadašnjosti,a mi se nismo jos ni rodili,a mozda i necemo..."rekla sam i prema njihovim licima i pogledima shvatila sam da me ne razumiju.Cho me pogledala kao ludaka a tada sam otisla.Mucila su me tolika pitanja.Sto Snape kani sinsonacijom?Koga namjeravaju ubiti i kako?Tko je covijek pod kapuljacom?Tko je Harrya gadao Nikossandrom?Tko ga je otrovao?Tko uistinu moze putovati ili samo vidjeti drugo doba,proslost i buducnost?Gdje smo mi?
-"Dugo se nismo vidjeli!" rekao je netko ispred mene.
-"George!Drago mi je sto te vidim!Toliko se toga dogadalo cijela zbrka..."
-"Evo one knjige iz knjiznice koja je ostala kod mene."rekao je i dao mi tu knjigu.Ma biti će sve dobro,vjeruj mi.Imam Povijest magije pa moram ići.Vidimo se ovdje...u 20, za vrijeme večere, može?"
-"OK."
Tada mi je prišla Cho.
-"Ziky napada McGonagllicu.Mislim da bi...."
Divnno.Samo mi je još i to trebalo.

Zagledala sam se kroz prozor pitajuci se:Stvari polaze naopako,toliko neobjašnjivih zagonetki da pomisliš da si u filmu.nekom vrlo,vrlo kompliciranom filmu.





HAGRID

Tada sam, prije sastanka s Georgom, otišla do Hagrida.Tako.
Hodala sam po mokroj, blatnjavoj travi, a vec se spučštao mrak.Pokucala sam na njegova vrata, a otvorio mi je sa vrućim čajem u ruci i začudenim osmjehom na licu.
-"Kiny!Udi!"rekao je.
Usla sam i primjetila puno čudnih ptica, par neobicnih jaja i Hegridovog psa.
-"To su zmajska jaja?pitala sam sjeduci u kauc.
-"Da, ali onih divovskih zmajeva.Jedva cekam da se izlegu."
-"I ja"
-"Cujem da si dobila zmajica,vrstu minbboriskih quffaza?"
-"Aha.Ako se to tako zove..."rekla sam.

-"A sto te dovodi ovamo?I gdje su Harry,Hermiona,Cho i Ron?Kako je Harry?Bolje?" obasuo me pitanjima srcuci caj.
"Da, Harryu je sada dobro.Ostali su u predvorju ili u spavaonicama.Ron je na kazni iz Starih runa.Dosla sam u vezi razgovora koji sam nedavno cula...Cula sam razgovor Snapa i nekoga drugog kako pricaju da ce se sinsonirati i...cak mislim da su spominjali neko ubojstvo...
-"Kiny, smiri se,sigurno nije..."
-"Znam sto sam cula.I..."Bas kada sam htjela ispricati o putovanju kroz vrijeme i Almi, sjetih se da nesmijem.Alma vec dugo nije dolazila,a pomalo smo poceli misliti da smo sve to umislili.Masta.
A Harry zadnjih dana razmislja samo o tome da se vrati u proslost i upozna roditelje.Razumijem ga i normalno je da to zeli, ali mislim da je to vrlo riskantno...Ali tu pricu s Almom u zadnje sam vrijeme pokusavala staviti sa strane, jer me brinuo taj razgovor...
-"Znas da je sinsoniranje...hm...malo drugacija vrsta teleportacije,ali to ne znaci da ce nekoga ubiti."rekao je Hagrid.
-"Mozda imas pravo.Takva mi je zbrka u glavi.Ali mozda i nije, jer u knjizi o Xinu,otrovu s kojim je Harry otrovan, pise da ga mogu napraviti sam vrlo,vrlo vjesti carobljaci ili oni koji se posebno time bave.Snape se bavi napitcima..."započela sam.
-"Kiny..." samo je izustio,bilo je ocito da u to ni pod kojim uvijetom ne želi povjerovati.
-"To znaci...da su Snape i taj drugi isli otrovati...Harrya?"
-"Gluposti, oprosti,ali..."
-"I o tome su pricali kada su rekli prvi puta nije uspjelo?" pitala sam sama sebe,ne obaziruci se na Hagrida koji je okretao glavu.
Popila sam caj i jos o par stvari popricala s Hagridom prije nego sto sam otisla, ali ustvari sam gorila od zelje da to sto nagadam kazem Cho i Harryu i ostalima.Mozda je komadic zagonetke rijesen.Mozda se varam.
Ali ovo sto pretpostavljam nije imalo odgovore, i bilo je nevjerovatno.
Nisam bila svijesta opasnosti ni straha, ako nagadam točno...Jer ce( ako se o tome radi) pokušati opet...



-
-"Snape?Ma ne....Ne bi on,pa on nam je profesor!" rekla je Cho.Još mi je samo falilo da počme pričati da ja govorim o Snapu samo da bi branila Georga,za kojeg ona misli da je otrovao Harrya.Ali Harry nije tako reagirao.Znala sam da i on još sumlja na Georga, ali nekako se preplašio.
-"Harry,pa...moramo saznati istinu, ipak, ako je to točno,znate li što to znači?" rekla je Hermiona promatrajući Harrya koji je totalno zamišnjeno i odsutno gledao kroz prozor.
-"Da, to znači da se taj netko...nalazi u Hogwartsu, da idemo k njemu na Napitke i može pokušati bilo kad..." rekao je Ron pun samouvjerenosti i zvučalio je dosta hrabro.
-"Trebamo otkriti istinu...ili barem nekome reći,pa ovo nije mala stvar!"rekla je Aly.
Uto se Harry ustao te nam prišao:
-"Mene netko pokušava ubiti! A ja samo želim...."
-"..otići u prošlost,da."rekla je Cho pogledom koji mu je pokazao da ni ne pomišlja na to.
-"Smirite se! Jednostavno trebamo dokaze.Trebamo samo...razmišnjati i spriječiti." rekla je Hermiona već listajući po knjigama.Nitko nije bio smiren.Ron je kipio i lupao na sve strane.

-
Georga opet nisam vidjela.Zaboravio je? Tada je Cho dotrčala do mene i rekla mi 3. neverovatnu stvar,(prva je to s Harryem i otrovom,druga s Almom i putovanju kroz vrijeme)
-"Papiri....iz kutije...."pričala je ubrzano i vrlo zadihano.-"Nisu prazni!"rekla je a ja sam ju u čudu gledala.
-"Oni papiri?Pa kako..."rekla sam,ali tada me primila za ruku te povuklla.Otišle smo do tamo.U krugu oko kamina stajali su Aly, Hermiona, Harry i Ron.
-"Pogledaj.U blizini vatre pojave se slova..." započeo je Ron promatrajući papire koje je držao u rukama.

-

-"Molim?Kako nisu prazni?" začuđeno sam pogledala Rona.Tada mi je dao papire u ruke i rekao da se približim kaminu.I zaista,u blizini vatre mogla su se razaznati sitna slova.Ron je počeo čitati:
-"Alohomora- čarolija za otključavanje vrata.-Savladao.
Aparecium- čarolija koja nevidljivu tintu čini vidljivom.
Veritaserum- najmoćniji serum istine.-Napraviti.
Wingardium Leviosa- čarolija koje uzrokuje da stvari polete..."čitao je ron.
-"Pa to je popis čarolja!I sa strane što je Snape dodao tipa"savladao","napraviti serum istine"...tada je već bio dobar u napitcima,ali što nije znao da za to treba dozvola Ministarstva?""rekao je Harry bez previše oduševljenja.
-"Ima toga još.CIje stranice su pune čarolija...a ispod pišu točne upute kako se izvode,kojim pomakom štapića i sve..."dodao je Ron.
-"Tada su učili toliko čarolija?"pitala je Cho.
-"Sumljam,gle vidš ispod Avadru Kedvru....i kako se izvodi...to nisu učili na satu sigurno."rekla sam. Ron je dalje nastavio čitati popis čarolija:
-"...Da,Avada Kedavra- prokletstvo. Donosi trenutnu smrt uz bljesak zelene svjetlosti. Ničim se ne može zaustaviti. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva.-uputa važna iza.Vježbati."
-"Molim?Vježbati Avadru Kedavru?"
-"...Deletrius- čarolija koja čini da se stvar raspadne.-Znam
Disapparate- čarolija za nestajanje po želji-Uspio
Densaugeo- čarolija za rast zubi
Expecto patronum- čarolija za obranu od Dementora..."pročitao je Ron.
-"Znate koliko ovoga ima?"pitao nas je Ron gurnuvši mi u ruke papire.Spremila sam papire u džep jer su u taj trenutak u prostoriju ušla grupa učenika prve godine.Opet smo bili malo razočarani, jer su to ipak bile samo nake glupe čarolije.Dogovorili smo se da ćemo nastaviti ujutro te smo otišli do spavaonica.Prije nego što sam zaspala u sebi sam pročitala još par čarolija s popisa.Expelliarmus- čarolija koja uzrokuje čireve,
Imperius curse- čarolijaza potpunu kontrolu nad nekom osobom. Postiže se izgovaranjem riječi Imperio. Jedno je od 3 neoprostiva prokletstva.-Neznam Može joj se oduprijeti
Incendio- čarolija koja pali vatru,
Sinsonsa-čarolija za sinsoniranje-Vrlo povjerljivo,upute iza..."
-"Uputa za sinsoniranje?!"rekla sam i brzo prolistala par strana te došla do poglavlja upute.




-
Sljedećeg dana Hermiona m je rekla da su se Herry i George opet svađali.Skoro sam poludila.George je totalno nevin!Kada god to kažem nekome naljute se na mene.Tako da sam im to jutro prešutla o sinsonaciji.
Naišla sam do Georga na holu pa smo otišli van.
-"Zašto...me svi optužuju?"
-"Ne optužuju te."rekla sam dok smo hodali po stazi koja je kružila oko Hogwartsa.Sunce je bilo jako,a krošnje drveća stvarale su ugodan hlad.Na licu mu se vidjela zabrinutost.
-"Na mojoj si strani?Taj Herry je nekako..."
-"...čudan u zadnje vrijeme,da. Ali,znaš ima i zašto. Mislimo da ga netko pokušava...ubiti."
Tada me pogledao vrlo čudno.Zbunjeno me pitao:
-"Zašto?"
Tada sam mu objasnila.Čak i ono o sinsonaciji.No nisam rekla da imam upute...Na kraju cijele šetnje promjenili smo temu.
-"Da li je što značio onaj poljubac?"
Bilo je to vrlo zeznuto budući da se zaista dugo nismo viđali.Normalno da je značio.Totalno sam se zaljubila, a sada mu to nikako ne mogu reći.Pogotovo kada sam iza ugla ugledala Harryevo lice. Stajao je sam, prekriženih ruku s ozbiljnim izgledom lica te optužujućim pogledom.Ma sve je već dosta svega skupa, boli me glava...Nisam ništa odgovorila Georgu.
-"Ej,čut ćemo se..."rekla sam odlazeći.
-"Ali da nebude da se uopće ne vidimo,ok?"rekao je kao šalu.
Imala sam osjećaj kao da je Herry psovao iza nas.Možda i ima pravo, ali mrzim kada me stavljaju iza dvije vatre.A možda sam samo zaljubljena pa neznam što radim.


-
Otvorila sam ladicu, svoju, u spavaonici tražeći Snapove papire.Pretražila sam je cijelu ali papira nije bilo.Pa...kako?
Totalno sam na rubu živaca.Velikim koracima, sva ljuta, dok mi je kosa prelazila preko lica, otišla sam do učionice starih runa(sljedećeg sata).Čovječe zašto je sve naopako?!
-"Gdje je Cho?" pitao me ron u prolazu. "...i što je s tobom?"
-"Pojma nemam gdje je."odgovorila sam u hodu.
-"Ali nema je čitav dan!"dodao je.Tada je stao.Okrenula sam se.
-"Oprosti...nije mi neki dan.Znaš li gdje su Snapovi papiri?"pitala sam ga.
-"Molim?" rekao je glas iza mene.Ma nemoguće! naježila sam se. To jest bio Snapov glas .Što on radi u ovom hodniku?
-"Kakvi papiri?Moji?O čemu pričaš Chang?" pitao me Snape.Joj mrzim kada me zovu isto kao i sestru, po prezimenu.
-"Ma, zadaća."rekao je ron i povukao me u stranu.
-"Papiri su kod Cho.Moramo razgovarati."rekao je tihim, ozbiljnim glasom.








NASTAVAK
Hermiona se u to vrijeme penjala stepenicama.
Razmišljajući o sutrašnjiem rasporedu, hodala je prema učionici Starih Runa.Škola je bila skoro prazna, tek je nekoliko učenika još trčalo hodnicima.
Hermiona je primjetila stari ormar.Onaj ormar, o kojem smo joj pričali Herry i ja.Vrata ormara tek su za par centimetra bila odmaknuta,to jest ormar je bio otvoren.-Nije li inače zaključan i ne treba li ključ da se otvori? pomislila je Hermiona i na Almu.Iz znatiželje,skroz je otvorila vrata i, dok su joj knjige ispadale iz ruku, zakoračila unutra.Ispred nje se stvorio prazan mračni hodnik.


-

Ron me povukao u stranu, te mi rekao da su papiri kod Cho.
-"Zašto ih je uzela?!" pitala sam.
-"Pronašla je upute za sinsoniranje..." rekao je prelazeći rukom kroz kosu.
-"Zanam, i ja sam. No, gdje je?"
-"U tome i je stvar. Jutros, nakon svađe Georga i Harrya,odlučili smo još malo pogledati one papire.Pronašli smo ih u tvojoj ladici."rekao je vrlo tiho.
-"Kopali ste mi po ladici?" pitala sam.
-"Papire smo pogledali,a onda samo došli na neku...idiotsku zamisao."rekao je gledajući u pod.
-"Niste valjda?!"rekla sam nagađajući.
-"Jesmo.Probali samo se sinsonirati."
-"Zašto?!"
-"Pa to su rijetki znali.Po prvi put da je itko naišao na upute...i uopće se nisu činile teškim...Ali nismo uspjevali.Cho je...držala papire u rukama kada je...nestala"
-"Molim?! Sinsonirla se?" rekla sam otvorenih usta.
-"Aha"
-"S papirom u rukama? Pa sada lijepo može biti i na sj.polu.Potrbno je puno priprema, i to vam piše.Po prvi puta se sinsonira, ko zna gdje se stvorila."
-"Znam.Da je negdje u blizini sigurno bi već došla." rekao je pogledom pretražujući prazan hodnik, jer su svi već bili na nastavi.
-"Ajme, ne.A što ako se još netko sinsonirao u isto vrijeme?" rekla sam.
-"Pa, tko to još zna?Pogotovo ne u Hogwartsu..."
-"Snape..."rekla sam i potrčala niz hodnik.




PISMA
Tada nisam znala da je Hermiona upravo u tom času stupila u drugi svijet, prošlost.Hermiona se ogledala oko sebe.Hodnik je bio skoro isti.Škola je bila prazna.Ni jednog šuma.Osim šuma u njezinoj glavi.Vrtilo joj se,ipak nije mala stvar preći unatrag 40 godina.Pala je u nesvjest.


-
Hodala sam, u sadašnjosti, prema učionici Čarobnih napitaka.Hogwarts je bio prazan.Prislonila sam uho na vrata Snapove učionice.Zašto?Htjela sam provjeriti da li je Snape ovdje, kako glupo...da se nije slučajno negdje sinsonirao sa Cho...Ma pričam gluposti, kolika je šansa da se to dogodi uopće? Taj čas su mi svakakve lude zamisli i pitanja letjela glavom.No, Snape je ovdje, u učionici.
-"Nitko nije gdje je trebao biti, zar ne?" rekao je glas ispred mene. Harry.
Što on zna o svemu ovome?Sigurno se još ljuti radi onoga s Georgom.
-"Nisi na nastavi?" pitala sam ga ustajući.
-"Nisi ni ti." pa da, nisam.
Pogled mi je pao na vrata iznad stepenica, na drugom kraju škole,koja su se otvarala.Profesorica McGonagall hodala je stepenicama.Povukla sam Harrya iza zida da nas ne vidi.Profesorica je izgledala zadovoljno, a izlazila je iz Dumbledorova kabineta.Nakon što je skrenula iza ugla Herry se naglo ustao, i ne okrećući se, nastavio u pravcu iz kojeg je došla McGonagall.
-"Kuda ideš?"pitala sam ga.
-"Mali posjet kabinetu ravnatelja."
-"Jesi li ti pri sebi, Herry?Znaš da ne smiješ..."
-"Dumbledore nije u školi, Kinssay"
-"Super.To znači da možeš u njegov kabinet?Osim toga kako znaš da nije..."
-"Šuti i dođi"
-"Ne idem!"
Trenutak smo mirno stajali .Povukao me za ruku, ne znam zašto sam ga poslušala, ali definitivno smo se morali požuriti.
Došli smo do kamene vodorge.Trebala nam je lozinka.
-"Sirovi gulaš."rekao je Harry i kamena vodorga odskočila je u stranu, a pokretne zavojite stube odvele su nas do hrastovih vrata.Nije mi bilo jasno zašto uopće idemo.
-"Želim ti nešto pokazati."rekao je Harry otvarajući vrata.Po prvi puta sam se nalazila u Dumbledorovom kabinetu.
-"Znam da ne bih smjeo provavljivati i da to nije baš lijepo... " rekao je pokazujući na policu punu pisama i papira.
-"ali uzmi ovo,"rekao je Harry stavljajući mi u ruke par pisma. -"Od Roberta Sumottya, te još nekih, čak se spominje Red Feniksa..."
-"Bio si već ovdje?I čitao ovo?" rekla sam s nevjericom.
-"Dumbledore mi ih je pokazao,prije nego što je otišao, jer se nadao da će mi pomoći...ako nagađmo istinu."
-"Kakvu istinu? O čemu pričaš?
-"Da se Timonus sprema za pohvat.Šta ja znam, da me ubije.Odbio sam svaku glupu zaštitu."
-"Hoćeš reći da se taj smrtonoša, Timonus na zadatku da te ubije?"
-"Slična priča svake godine." rekao je tiho, sebi u bradu.Ne, nije isto, ovo je drukčije!
-"Dumbledore je samo tako otišao, ostavivši te ovde,bez..."
-"Ne znam.Dogodilo se nešto hitno valjda.znaš da su me čak htjeli poslati iz Hogwartsa..."
-"Zašto si odbio sve zaštite?" pitala sam ga ozbiljnim tonom.Još sam uvijek držala papire u rukama.
-"Nisam htjeo da se diže prašina..."
-"Pa, Herry, što je s tobom?Ozbiljno..."
-"Daj samo pročitaj ovo, možda ti odjednom sine." Pogledao je na pisma koje sam držala.



-MARKIRANJE

Nakon što je Hermiona, u proslosti,otvorila oči, i kada joj se vratila svijestjoš uvijek joj se vrtilo u glavi.
-"Znaci istina je...ovo je Hogwarts prije 40 godina" rekla je i stala na noge.Hodnici su bili prazni i tihi.Shvatila je da je nastava vjerovano zavrsila i da se nemora bojati da ce je tko primjetiti.Znatizeljna i sva u čudu obišla je cijelu školu.U zbornici pronasla je veliku knjigu svih učenika.Podaci svih učenika upisanih u Hogwarts..Generacije i generacije prije,sva imena i godine ai slike učenika.Otvorila je teške korice knjige i zagledala se u slike.Nije proslo puno vremena(iako se ona tako zadubila u slike da nije obracala pozornost) kada je aišla na Harryevog tatu,jamesa Pottera.
-"Pa liče si..."rekla je i pomislila kako bi ove fotke mogla pokazat Harryu koji bi sigurno bio oduševljen.Prelistala je par stranica i došla do slike osobe koja joj se cinila poznatom...strah i trnci prošli su joj tijelom dok se zbunjeno ogledala oko sebe.



-
Ja, (u sadasnjosti) pisma koje je Harry žarko želio da vidim, spremila sam u džep.
-"Pročitat ću ih,no maknimo se odavde, imam osjećaj da bi McGonagallica svakog časa mogla ući"
-"Dobro krenimo"rekao je Harry pa smo izašli.Hodnici su bili puni.Očito je završio sat, na kojem nismo bili...
-"Ma gdje ste vi?" zapitao nas je Ron mašući rukama po zraku.
-"Prvo, ne znate da su profesori ljuti jer markirate, 2 što da im kažem kada me pitaju gdje steNo? Gdje je Hermiona?" ekao je Ron.
-"Mislili smo da je unutra...u učionici s tobom." rekla sam.
-"Nema jeSa sata ste izostali ti,Herry,Hermiona i Cho."
-"Znamo da je Cho nestala, a moramo je naćiprije nego što profesori..."
-"Potter i Chang!!!" zaderao se glas iza nas.Kada smo se okrenuli ugleedali smo ljutto lice profesorice McGonagall.
-"Zašto markirate? Nepodnošljivo i neodgojeno...odmah u moj kabinet!" rekla je.-"Neka dođe i tvoja sestra,(gledala je u mene) i Hermiona Granger!!" rekla je i ljutito odhodala do kabineta.
Ron i ja smo samo izmjenili poglede.Ostali na hodnika buljili su u harrya i mene.McGonagllica je napravila strku oko tog...nepropuštenog sata.
-"Što ćemo sad?!Gdje je Hermiona?Idem je potražiti." rekla sam.
-"Idem ja.Vas je trazila McGonall, idite i odvlačite pažnju..." rekao je Ron i potrčao hodnikom.Herry i ja smo smišljali kako da objasnimo profesorici da Cho jednostavno nema.Herry je ionako bio na rubu živaca, nestala mu je cura...a meni sestra iako se stalno svađamo...
Dala nam je znak da uđemo.
-"Smislit ćemo nešto, no nemoj reći da se negdje sinsonirala, reći ćemo joj ako je do danas navečer ne nađemo ok?" Harry mi je šapnuou uho.
-"Do večeras..." rekla sam čisto sumljajući da ćemo je naći jer je vjerovatno negdje daleko izvan zidina Hogwartsa.Ušlli smo pomalo preplašeno u kabinet.Nadala sam se da Harry ima neku ideju, jer je meni mozak bio totalno zblokiran.Pogledala sam prema vratima.Rone, požuri, gdje je Hermiona? pomislila sam.
McGonagllica nas je prostrijelila pogledom.Sjedilo je naporno ispitivanje.




Ron je u tom času bio totalno izbezumljen.Pretrčao je svaki hodnik, no nitko je nije vidio.Tada je ugledao, velikim tiskanim slovima, ime na njezinoj bilježnici.Na bilježnicama i papirima pobacanima ispred starog ormara.Je li moguće da je to taj magični ormar o kojem su mi pričali i je li hermiona...tamo unutra? pomislio je.



UČENICA NA ZAMJENI I CHOIN POVRATAK
Hermiona je(u prošlosti) saznvši vrlo važnu vijest izbezumljeno trčala prema vratima ormara, prema ulazu u sadašnjost.Primila je vrata ormara.No nisu se mogla otvoriti.Pa...kako?Bila su otvorena svo vrijeme kada je ušla,Sada su zaključana? pomislila je.Kako cu im reći? Kako ću izaći?

Ron(u sadašnjosti) kada je shvatio da je Hermiona u ormaru koji nije mogao otvoriti otišao je do velike dvorane totalno u panici.
Herry i ja bili smo u kabinetu profesorice mcGonagll.
-"Iz kojeg razloga vas nema na satovima?" pitala je ljutito profesorica.
-"Na satu.Jednom.."započeo je Harry.
Da joj kažemo da tražimo Cho koja se sinsonirala ubila bi nas.No možda bi mogla pomoći...Ne...ajme sve je naopako....
Odjedanput sam,totalno iznenađena ugledala Choino lice.Stajala je ispred kabineta.
-"Cho?!" uzviknuli smo i harry i ja u isti glas ustavši se sa stola.
-"Hej, bok.Zvali ste me?" rekla je mirnim glasom dok je gledala u ljutu profesoricu McGonagall.
-"Sjedni Chang.ZAšto si markirala?"
-"Pomagali smo novoj učenici, Amandi Harrison,oko knjiga i učionica.Sutra joj je prvi dan nastave."
Harry i ja smo samo klimali glavom.Nismo imali pojma o čemu Cho priča...
-"Otkuda znate da je Armanda došla u Hogwarts kao učenik na zamjeni?"
-"Znamo.Rekao nam je Filch te da joj pomognemo.Ostaje 3 tjedna pa..."
-"Pri tom slučaju, dobro...iako još o tome trebam pitati profesora Flicha...idite sad." rekla je profesorica našto smo se ustali i izjurili van.Primila sam Cho za ruku i šapnula joj:
-"Pa di si ti?!"
-" Sinsonirala sam se s papirima u rukama pa sam se uspjela sinsonirati natrag."
-"Gdje si otišla...jesi li se sinsonirala gdje i netko drugi?"
-"Da...Gdje i Snape.Moram ti toliko toga ispričati..." rekla je a Herry i ja smo zinuli od čuda.


NOVOSTI

-"Pričaj!" skočili smo harry i ja.
-"Dođite" rekla je i povukla nas iza ugla.Bila je,začudo, sasvim smirena.Nestrpljivo sam je pogledala.
-"Snape je smrtonoša" rekla je tiho.
-"Recimo da smo to znali"
-"Sinsonirala sam se u neku najčudniju prostoriju koju sam ikada vidjela, uspjela sam se sinsonirati komadu..."
Stajali smo pokraj Cho, a harry se naslonio na zid.Bilo je predvečer, a jedino svjetlo bilo je svjetlo baklje sa zida Hogwartsa.
-"Prvo bila sam jako ošamućena no ubrzo sam shvatila da se nalazim tik do Snapa.Vidjela sam ga s leđa i brzo se sakrila iza neke stare kutije.Prostorija je bila kamena, ličila je na smremište i bila je puna šišmiša.Snape me nije primjetio i samo se užurbano spremao.Odlučila sam ga sljediti."
-"Ti?Nisi se bojala? Plašljiva si kao miš! nisi plakala?" rekla sam.
-"Kiny! nemoj započeti svađu" rekao mi je Harry koji je žarko želio da se priča nastavi.
-"Da.Što si ljubomorna? Ili si još na stranio svoga Georga?" rekla mi je Cho.
-"Nastavi" rekla sam joj ljuto.
-"Tada smo izašli van, na neku livadu, više kao puteljak, Snape je ubrzano hodao do nekog kamena gdje su bili naslonjeni još petorica muškaraca. Bila sam daleko nisam im vidjela lica. Razgovarali su, a sigurna sam da je Snape spomenuo ime Timonus."
-"Molim?"
-"To znači da oni surađuju..." rekla sam tihim glasom"Rekla sam vam, ali vi ste ostali pri tome da je Snape draagi profesor..." rekla sam tiho.
-"Harry, tko je Timonus?" upitala ga je Cho.
-"Rekao sam ti. Smrtonoša sa zadatkom."
-"Ali, to da suređuju..." započela je Cho.
-"Da?"
-"Mislim da nema smisla" rekla je, "Napali su Snapa čarolijama i ostavili ga da tamo leži u nesvjesti."
-"I onda?"
-"I onda sam se pokušala sinsonirati natrag. Nije mi uspjevalo. Tada sam,mnogo kasnije, ne znam, čudno, ne sječajući se ničega više, ne svaćajuči ništa, nekako sinsonirala natrag."
Nisam ništa od toga što je Cho rekla razumjela. Kako je dio zaboravila? Ron kada je čuo od Cho što se dogodilo prasnuo je u smjeh i nazvao ju senilnom. Vjest da je Hermiona u prošlosti nije nimalo olakšala već ovako preveliku strku. McGonagall nam je dala zadatak da Amandu Harrison upoznamo s knjigama i lekcijama koje su bile posljedljih dana da može pratiti nastavu. Tada sam je upoznala i čini se skroz simpa. Isprva sam bila skroz u šoku kada sam saznala da joj je Ron prenjeo sve,od Nicossandre do Choina nestanka, o tome kako je Harry opet meta i to, no ubrzo am shvatila da otprije dosta zna cijeloj toj stvari i da se razumije u riješavanje zagonetki poput tih. Danas se svi trebamo naći navečer kraj kamina, a do tada nas je zaokupilo pokušavanje otvaranja vrata ormara.
-"Imaš lijepog zmaja." rekla je Amanda dok smo hodale prema ormaru, gledajući u malo agresivno i superaktivno biće na mom ramernu.
-"Hvala.To je Ziky." Ispred nas Herry i Ron vukli su bravu ormara.
-"Bile smo u knjižnici.Nema ništa o ormaru" rekla je Amanda obraćajući se njima.
-"To je vjerovatno tajna." rekao je Ron već nervozan zbog vrata koja naprosto ne može otvoriti.
-"Ispravak, gospodine Weasley, bila je tajna dok se vi svi niste umješali." rekao je glas iza nas.



OPET NA OKUPU
Iza nas je stajao veseli duh Peeves. Piljio je u Rona, a zatim pogledom prešao preko svih nas.
"Znate li vi što o tome?" upitala ga je Amanda.
"Vi ne biste trebali znati apsolutno ništa. To je tajna još od prvih godina otvaranja ove škole. Ali niste jedini koji su je otkrili...dakle, koliko točno znate?"
Svi smo bili šokirani njegovim tonom. NIje se naljutio, čak nam je želio pomoći i reći nam više. Tajnu koju zna više od par stoljeća izgleda da ipak teba podjeliti.
"Pa...ne znamo baš mnogo.Samo da vodi u prošlost." rekao je zbunjeno Harry.
"I da postoji ključ." rekla sam.
"Slušajte...", rekao je i prišao nam bliže, "Ovaj je ormar bio kao dar poklonio tadašnji ravnatelj školi. Ormar je oduvjek bio skriven, ali zaključan. Kao što znate, Dumbledore je ključ izgubio." šaptao je.
"Ne znamo." spomenuo je Ron.Lagao je. Svi smo znali da je ključ nekako dospio do Alme Wood, koja nam je svojim dolaskom rekla tajnu ormara. No nismo znali kako je Hermijona ušla ako nije imala ključ? Da li su vrata bila otvorena? Znači da je netko( alma ili?) otključao ormar prije došao u naš svjet i slučajno ga zaboravio zaključati? Da li to znači da je taj netko još uvijek tu...u ovom vremenu? Tko bi to, ako je netko ušao, mogao biti?
"I zato jer ga je Dumbledore izgubio išao je na put valjda zamoliti kopiju od nekoga ..ne znam...no nije ni bitno..."
Sjetila sam se pisama koje mi je Harry dao na dan kada smo ušli u Dumbledorov kabinet i koje sam ja, potpuno zaboraravši na njih, samo spremila u džep. Danas ću ih definitivno pogledati. Sada je Peeves zastao i prošaptao: " Ali ja znam način da se ormar otvori bez ključa..." rekao je a mi smo zinuli.
"Dobro, ali zašto nam sve to govoriš? Dakako da bi smo htjeli znati...ali.." rekla mu je Amanda.
"Zato što znamrazlog zašto ga želite otvriti! NIsam mogao podnjeti onu buku lupanja s one strane ormara....netko vam je prijeko, zar ne?"
"Da..."
"Nemojte ni za živu glavu reći ikome da sam vam ja to sve rekao"
"Nećemo"
Svakoga je začudila njegova velikodušnost i dobroća.
"Samo zamahnite štapićem ovako" ,pokazao je," i recite Deformus-Les-Wardromagic!" kada smo nakon puno pokušaja uspjeli bili smo totalno začuđeni kada su se vrata polako pomaknula.
Hermiona je ležala, činila se kao da spava. Ron je potrčao do nje, a mi za njim. Probudili smo je, srećom samo je spavala. Bila je slaba i shrvana i pitala sam se koliko je dana tu provela. No, ona je odmah pokazala na knjigu koju je držala u rukama. Harry ju je primio i pročitao na koricama nešto tipa "Podaci svih učenika upisanih u Hogwarts-generacije od početka" ali smo prvo unjeli Hermijonu i otpratili je do bolničkog krila. Bila je već bolje, a htjela je da što prije pročitamo knjigu...Ali Harry je odlučio da ćemo proćiati to što ona želi navečer, svi. KAda ju puste iz bolnice. JA sam se povukla u stranu i napokon odlučila pročitati ona pisama. NIje mi opet ništa bilo jasno.
U pismu od Reda pisalo je "Cjenjeni Albuse, znaš da tu ne možemo mnogo. Upozoriti ne bi bilo dovoljno, on je zbilja u opasnosti i ti to znaš. Slažeš li se da dođe ovdje,pod našu osobnu zaštitu?On ugrozuje sve vas. Pogotovo tebe. Timonus je među prvim redima smrtonoša, to nije mala stvar, a ovoga puta neće imati milosti. U pitanju je osveta..." pisalo je. Zgrozila sam se. Sada smo sve više znali o tom Timonusu, ali što smo više znali, cijela je slika postala mutnija. Prije sastanka kraj kamina Amanda i ja smo radile popis pitanja koja su nas zbunjivala u cijeloj priči.
Tko je mene prvo pogodio Nicossandrom? Nitko nikoga nije vidio, pogođena sam s leđa, a sjedim u zadnjoj klupi.To je bilo na proricanju. Tko je Harrya gađao istim? Bilo je to jutra kada je izbila svađa između Harrya i Georga.Zato su svi optužili Georga, ali ja znam da on nije kriv.
Tko je stavio otrov Harryu u piće na tulumu?
Tko je bio pod kapuljačom,tko je bio taj koji je pričao s Snapom? o tome kako se trebaju sinsonirati? Što mi nije uspjelo? zašto su Snapa neki ljudi napali i ostavili ga da tamo leži? i na posljetku: Što je u toj knjizi koju nam je Hermion atako žarko htjela pokazati?



JEDAN SRETAN DAN
Probudila sam se s glavoboljom. BIlo je oko 4 ujutro. Amanda je sjedila u svom krevetu, budna, kao i ja. U sobi je bila tišina.
-"Budna si?" upitala me.
-"Da..." odgovorila sam joj pospanim glasom, zjevajući. Tada je nastala tišina, a onda je, odjednom, kao grom iz vedra neba upitala: Zašto ti uvijek braniš Georga?" Zastala sam.
"Zato što nije kriv, naprimjer! Harry je naprosto ljut i ljubomoran na njega i zato ga je uvijek optuživao...On zbila..."
-"Ti ga voliš" rekla je opet, tiho i brzo, gledajući ravno ispred sebe u suprotnom smjeru od mene.
-"Ne..pa...samo mi se sviđa. Posljednjih 2 tjedna ga uopće nisam ni vidjela. Bila sam zaokupljena onim ormarom i Choinim nestankom"
-"Svejedno" rekla je i pokrila se preko glave.

----
Ujutro sam razmišljala o sinoćnom razgovoru i o Hermioni s kojom uopće nisam stigla porazgovarati; imala je užasnu glavobolju od prelaska iz sadašnjost u prošlost te su je smjestili u bolničko krilo. Žele utvrditi kakvi su to njezini čudni simptomi, a ni ona ni mi ne želimmo reći da je to zbog ormara.
Doručak je prošao uobičajno, Ron se raspričao o utakmici, a ja sam ponovno pogledom tražila Georga. Kada sam ga ugledala i krenula prema njemu, kao da sam mogla osjetiti Choin pogled pun prezira na leđima. Ona je oduvjek tako voljela Harrya, a Georga mrzila.
-"Bok!" rekla sam s nelagodom. Sjedio je u društvu svojih prijatelja.
"Hej Kiny! Pa napokon i da tebe vidim!" rekao je i uputio mi jedan od onih svojih tajanstvenih pogleda. "Gdje si ove dane?"
-"Posvuda" odgovorila sam mu. Ustali smo se i počeli hodati Velikom dvoranom.
-"Zbilja mi je drago da te vidim. Kako je Ziky?"
I tako je počeo razgovor. Pričali smo dugo, gotovo čitav sat. Bila sam tako sretna u njegovom prisustvu. Tada smo trebali na nastavu, a prije rastanka je rekao:
-"Oćeš li ti...mislio sam...možda..." Baš je sladak kad se tako smete, pava kosa zaklanjala mu je oči kada je tako gledao u pod. -"Hoćeš li mi bit cura?"
-"Pitaš me za hodanje?" rekla sam iznenađeno. -"Da, naravno..." odgovorila sam mu skroz sretno. Samo...kako da ovo kažem Cho? IKome? Harryu, Ronu, Amandi...pa ubit će me...

Ostatak dana bila sam tako vesela da se i Amanda zapitala što mi je. Harry je bio ljut, ljut što me uopće vidio da pričam s Georgom. A Ron je dobio pohvalu od Snapea na NApitcima, a to je zaista rijetkost.
-"Harry kada ćemo napokon moći pogledati onu Hermioninu knjigu koju je donjela iz prošlosti? KAže da je hitno!" rekla sam. Sjetila sam se njenih riječi kada nas je ugledala. Samo me prostrijelila pogledom i počela pričati o knjizi.
-"Knjiga je negdje kod Cho, ali ni ona je još nije pročitala, iako je obećala Hermioni. Ne razumijem zašto je to Hermioni toliko važno...Ali ja sad žurim!"
"Kuda?" upitala sam ga gledajući kako užurbano uzima jaknu i plašt nevidljivosti.
-"U...u Zabranjenu Šumu. Dobio sam poruku da dođem."
-"Ha? I zašto ideš?" Što je pisalo?"
-"Žurim, Kiny! Zbilja, zbilja moram ići"
-"Što je pisalo?" viknula sam za njim.
-"DA ću vidjeti roditelje" šapnuo mi je tužnim izrazom lica.
-"Kako? Tko je to poslao? Ti si lud! ....Čekaj...si rekao Cho?"
-"Ne. Ti znaš. Šuti, ok?" rekao je kratko.
-"Vraćam se brzo, kopka me što...što mislim da je poruku poslao moj otac"
-"Molim? Harry, tvoj otac je umro još davno! To je nekakva spačka, netko se zeza s tobom! Ili još gore..."



JEDNA UŽASNA NOĆ

Nakon što mi je Harry bjesno i uzrujano uzvratio da brinem za svoje probleme i da mi ništa nije ni trebao reći, osjećala sam se potišteno. Nisam mu samo tako mogla reći "otac ti je odavno umro" ali bilo je nemoguće...

Za večerom nissam imala apetita, Amanda me zabrinuto pogledala i upitala me jesam li dobro. Hermionu još nisam posjetila, niti smo pogledali onu njenu knjigu, pa sam osjećala malu grižnju savjesti. Amandi nisam rekla gdje je Harry, ali budući da se on nije vratio već 2 sata, odlučila sam da ću ići za njim. Potrčala sam stubama, pelerina mi je letjela na sve strane, izvukla sam štapić i izašlla i škole. Bio je mrkli mrak. Crvčci su pjevali, a krošnje suizgledale pomalo sablasno. Grančice na koje sam stala stvarale su poseban zvuk. Puni mjesec davao je slabašno svjetlo, tako da tek kad su mi se oči priviknule na mrak primjetila sam dva jednoroga.
Šuma je velika, kako ću ga naći? I zašto uopće idem za njim? Više ne znam ni gdje se ja nalazim. Nastavila sam koračati naprijed, zanemarivši otkrucaje svoga srca. Imala sam osjećaj da hodam satima. Nakon nekog vremena čula sam glasan, užasan vrisak. Jato gavrana i vrana uzletjelo je kada se vrisak pročuo. Potrčala sam prema zvuku i ubrzo se našla na maloj ravnici, ali Harrya nije bilo. Ali bila sam sigurna da je netko vrisnuo maločas upravo ovdje.
"Oh, vidi koga ovdje imamo!" začula sam poznat glas. Glas koji me obradovao, ulio mi osjećaj sigurnosti.
"Hvala Bogu da si ovdje!" uzviknula sam.


***
Nastavak:

Zagrlila sam ga. George se nije ni pomakno. "Znaš li...gdje je Harry, mislim, otišao je, nestao..." šapnula sam. "Uostalom, što ti radiš ovdje?" rekla sam pogledavši ga u lice. Imao je onaj tajanstvani ogled. "Dobio sam poruku." rekao je svojim dubokim glasom. Višlji je od mene, no još sam bila u njegovom zagrljaju i osjećala mu dah. "I ti?" upitala sam.
Tada me odgurnuo. Bila sam iznenađena. "Ti si zbilja, zbilja glupa" rekao je.
Nisam mogla vjerovati. Pa što je njemu? Ako je to on?
"To...nisi ti George," prošaptala sam s strahom.
"Ne, nisam! Koliko ljubav može biti sljepa, ha Kinssay?"
"O čemu pričaš? Što...što ti...George?" rekla sam tihim glasom kada je izvadio štapić. Da nije pod imperiusom? Ja, ja sam ga zbilja voljela, što on to dovraga radi?
Pala sam na koljena.Što je učinio sa Georgom? Hoće li mi netko reći što se događa? Ovo..to ne može biti istina..Ne želim vjerovati u to!
Rukom sam obrisala suzu. Osmjeh na njegovom licu bio je toliko čudan. Toliko zao.
"Ti ne znaš koliki mi je užitak bio glumiti Georga" rekao je podmuklo. A ja sam još klečala.
Moje crne oči gledale su ga kroz mrak. Tamu.Kosami je padala preko lica. Osjećaj je bio toliko dubok, ne ovo se ne događa, ponavljala sam si.
"Tko si ti?" rekla sam.